Eksperiment ili animacija!?

Nakon prošla dva dana i odgledana četiri filma iz službene konkurencije praćena sa nekoliko interesantnih djela u popratnom programu, još uvijek nažalost nismo na čisto sa stvarnom koncepcijom ovogodišnjeg izdanja festivala. Počevši od tipično dječjih crtića u podnevnim terminima pa sve do ekstremno zahtjevnih lutkarskih remek djela ili neobjašnjivo eksperimentalnih igranih filmova u večernjem programu. Jedan takav imali smo čast (pokušati) odgledati u petak navečer kao posljednji film toga dana, kanadski 'Corpus Callosum' redatelja Michaela Snowa.

Iako prilično udaran termin koji je privukao podosta znatiželjnika već nakon nekoliko minuta pokazao se priličnim promašajem. Film koji je u službenom katalogu najavljen između ostalog riječima: '…To je tragikomedija filmskih varijabli.' od samog početka trudio se opravdati takovu najavu. Problem je nastao, međutim, u činjenici da ovo nije festival eksperimentalnog već animiranog filma! Nedužni entuzijasti koji su platili ulaznice za gledanje nekog zanimljivog crtića prije zasluženog petkovnog izlaska, nisu imali previše razumijevanja za ovakav vid umjetnosti. Koliko ih je uspjelo izdržati do samog kraja nisam vam na žalost u mogućnosti prenijeti jer ni sam nisam uspio preživjeti više od jednog sata kompjutorskih šumova i eksperimentiranja sa mogućnostima digitalne distorzije slike.

Srećom film koji je prethodio ovome ispunio je sva očekivanja, bio je to (već najavljivani, a na žalost i prikazivani) korejski hit 'OSEAM' redatelja Sung Beak- Yeopa (naslovna). Granica između dječjeg i filma za odrasle, na kojoj cijelo vrijeme balansira, genijalno je definirana, a sve do samog kraja, stvarnog koliko je i sam život stvaran, nije ju moguće sa sigurnošću odrediti.

Priit Parn je svojim 'Frank i Wendy' ostao u potpunosti vjeran sebi i svojem načinu ultra besmislenog razvoja radnje podebljanog s tipičnom Parnovskom animacijom. Kako se do sada takav pristup pokazao dobitnim u očima animafestovskih žirija (do sada je osvojio dva grand prixa i jednu posebnu nagradu sa četiri filma!), vrlo je vjerojatno da će se i ovaj puta naći u najužem pobjedničkom krugu. Za kraj ovog kratkog pregleda moramo izraziti i jednu pohvalu organizatorima, a ona se odnosi na pribavljanje jednog od legendarnih filmova giganta lutkarske animacije Jirjia Trnke, filma o kojem je i sam Kihachiro pričao kao o božanstvu, 'Carevog Slavuja' iz 1948. Iako zaista star, sniman u ograničenim tehničkim uvjetima post-ratne Čehoslovačke film je iznenađujuće svjež i dojmljiv, na najbolji mogući način predstavlja ovog velikana svjetske animacije.

Za danas i sutra nam se spremaju još neke zanimljive projekcije, prije svega tu je dugo očekivani 'Kvart!', film koji je ove godine odnio sve što se odnijeti dalo (Annecy, Ottawa, KROK…) a brojka od gotovo 80 000 ljudi koji su ga pogledali samo u mađarskim kinima govori dovoljno. Recenzije i najave idu tako daleko da ga već sada proglašavaju kultnim filmom, postkomunističkim South Parkom, a na originalnom plakatu čak stoji i oznaka 'Zabranjeno mlađima od 16',  to je uvijek dobar znak. To nije sve, od pet nas očekuje zanimljiv 3D danski film 'Neprilike Dječaka Terkela', dok nam se za sutra sprema povratak u domaću realnost s Blažekovićevom 'Čudesnom Šumom' i pregledom Hrvatske animacije u 2005. godini (ako je to ono što smo imali prilike vidjeti na danima HR filma… šteta vremena i truda).