Erik Novak direktno iz Kvarta!

Situacija u kojoj smo se našli nakon odgledanog filma 'Nyocker!' (The District!, Kvart!) još jednom potvrđuje koliko je nebrige uloženo u organizaciju cijelog festivala. Nakon što je utihnuo aplauz, a ekipa se lagano počela razilaziti u hladnu subotnju noć, mi smo uhvatili u klinč producenta Erika Novaka i zamolili ga za intervju. Bez oklijevanja je pristao, ali kada smo se uputili u predvorje kina naišli smo na mrkli mrak i čvrsto zaključana vrata. Kamo sada!? Skoro je jedanaest navečer, sve što radi u ovom gradu su bučni kafići ili socijalne birtije. Izbor je pao - maleni separe, Radio Sljeme u pozadini i stari šanker naslonjen nad svojom cigaretom bilo je najbolje što smo mu mogli ponuditi.

Erik se nije previše bunio, ali vidno iznenađen razvojem festivalske situacije naručio je pivu i sjeo kraj svog sina - mogli smo napokon početi!

S ovim filmom ste posjetili mnoge svjetske festivale, možete li usporediti atmosferu sa ovom u Zagrebu?
Film je bio na toliko puno festivala da ih je bilo nemoguće fizički sve obići pa smo se podijelili. Ja sam bio do sada u Annecyu, Karlovym Varyma, Ottawi i KROKu, a dok sam ovdje redatelj Aron Gauder je na putu za festival u Sao Paulu. Teško mogu usporediti Zagreb s tim velikim festivalima, možda je ipak najbliži ukrajinskom KROKu, to mi je do sada najdraže mjesto koje sam obišao. Uz gomilu filmova popratni program je ono što fascinira, partiji su gotovo cijelo vrijeme, ali Animafest je mali festival, a Zagreb veliki grad pa se svi nekako razbježe nakon projekcija. Ovdje mi se prvenstveno sviđa nekako obiteljska atmosfera koja vlada, a i tek je prvi takve vrste pa ćemo vidjeti.

Kako ste uopće došli na ideju da snimite dugometražni animirani film, posljednji takav u Mađarskoj je snimljen još 1985.?
Cijela ideja je potekla od mene, bio sam vjerojatno pod utjecajem kojekakvih supstanci, a kao smo svi bili fanovi 'South Parka' i 'Beavis & Buttheada' rekao sam - zašto ne!? Kako se u 'South Parku' zezaju s problemima u američkom društvu vidio sam da takvog materijala ima napretek i u našoj kulturi, ali da bi trebao biti siroviji. Ideja 'Kvarta!' kao teme rodila se iz jednog takvog stvarnog budimpeštanskog kvarta u kojem postoje i rasni problemi i prostitucija i neimaština, a animacija je najbolji način da se to prenese jer ne ograničava. Smislio sam temu, likove, zaplete, nabacio nekakve skice i uputio se Aronu, on je jedini čovjek kojeg sam znao da je spreman upustiti se u ovakvu ludost.

Kako se rodila ideja da uz nacrtane pozadine i tijela likova ubacite stvarne fotografije glumaca?
Kada smo počinjali s animacijama shvatili smo da će nam lica predstavljati najveći problem, pogotovo kod toliko mnogo likova. Digitalni fotić je jeftiniji, a i puno kraće traje opaliti tristotinjak fotografija stvarnih ljudi nego ih konstantno crtati.

Tko su svi ti ljudi ustvari?
Pa, za početak razgovarate s dvojicom od njih! Ja sam jedan od hakera u filmu, a moj sin jedan od glavnih dječjih likova. Ostali su uglavnom prijatelji, profesionalni glumci, ali i stvarni likovi iz tog zloglasnog kvarta, pogotovo oni iz ciganskog klana. Htjeli smo da sve izgleda što vjerodostojnije.

Je li bilo teško probiti se na tržište?
Za početak nismo ni sanjali o dugometražnoj varijanti već smo snimili nekoliko petominutnih skečeva koje je otkupila jedna privatna televizija i ubacila ih unutar popularnog talk showa, ali već nakon šest nastavaka su odustali. Bilo im je prebrutalno, preslično stvarnom životu. Tada smo shvatili da više nema kompromisa i da nam je jedini izlaz pretvoriti sve u dugometražni film na svoju ruku, pa šta bude.

Kako ste riješili budžet?
Ono što nas je prvenstveno pokretalo bio je entuzijazam, film je ionako snimljen s ekstremno malim budžetom, negdje oko 400 tisuća eura. Dio je dalo ministarstvo, a dobar dio sam se morao zadužiti okolo, sponzori su nas zaobilazili u velikom luku. Ekipa oko nas se sastojala uglavnom od prijatelja i ljudi sličnih nama. Još uvijek ne vjerujemo da smo uspjeli u tome.

Film je postao veliki hit u kinima, jeste li zaradili bar nešto na njemu?
Distributer za Mađarsku je odmah krenuo na velika vrata, štampano je čak 20 kopija, ali nitko nas nije htio reklamirati. Čim bi se pojavili na televiziji ili novinama i objasnili o čemu se radi glatko bi bili odbijeni. Kurve, cigani, svodnici i slični šljam ne prolaze baš najbolje.

Gdje još očekujete distribuciju?
Za sada su dogovorene Francuska, Engleska, Danska… Sve u svemu desetak zapadnoeuropskih zemalja uz skoro sve istočne, nadamo se da će nas i u Hrvatskoj netko prepoznati.

Razmišljate li o suradnji s nekim od većih studija?
Nikako! Želimo ostati u potpunosti nezavisni, ovo nam je samo dobra zabava i volimo to. Ja ionako imam puno posla unutar svoje profesije, bavim se slikarstvom i grafičkim dizajnom.

Jeste li se šokirali pobjedom na Annecyu?
Šokirali smo se što smo uopće uvršteni u program. Bili smo sigurni da će 'Neprilike dječaka Terkela' pobijediti, ali cijeli festival je za nas bio veliki doživljaj i kada su nas na kraju proglasili pobjednikom nitko nije mogao vjerovati. Mislili smo da ovakav film može biti popularan samo u Mađarskoj, ali kako se čini ovakvih geta ima diljem Europe i svi ih prepoznaju.

Jeste li uspjeli prodrmati mađarsku animiranu scenu s vašim uspjehom?
Naravno, dok je film bio još u kinima krenulo se u produkciju čak tri različita projekta. Jako smo sretni oko toga, to je strašno dobro za animaciju. Mi za sada ne pripremamo ništa, još je previše posla oko ovog filma, ali već imamo neke planove. Oni za sada uključuju prastaru sagu o vikinzima i puno zahtjevniju tehniku animiranja.