INTERVIEW Simon Bogojević Narath / Levijatan

Zaintrigirana viješću da je Simon Bogojević Narath dovršio rad na svom posljednjem animiranom radu 'Levijatan', koji će svoju svjetsku premijeru doživjeti na ovogodišnjem Annecyju, poželjela sam zaviriti u cijelu priču prije svih, ali autor me je u tome lukavo spriječio /…znaš, ljepše ti je to gledat na velikom platnu…/ …. No, nema mjesta žaljenju, daleko je Annecy, istina je, ali 'Levijatana' je izabrao Goran Trbuljak u animiranu konkurenciju DHF-a, koji startaju danas, a bogme mu ove godine ne gine niti Animafestovo veliko platno u Lisinskom i to također u konkurentskom programu, međunarodnom pače.

O počecima rada na 'Levijatanu' obavijestili smo vas još pri predstavljanju producentske kuće Kenges, Narathove matične u sklopu koje je nastao i njegov vrlo uspješni rad 'Plasticat' iz 2003. godine. U toj se fazi film još zvao 'Tour de Force', a konačni se obrisi, kao i sadašnji naziv, nisu niti nadzirali. Kroz nekoliko uopćenih pitanja postavljenih autoru čini mi se da smo dobili i više informacija nego što sam to prvotno imala na umu. Ne samo o 'Levijatanu', nego i o njemu samom. Ili je ovdje podjela na Levijatana i autora nepotrebna? Nudimo integralne dijelove odgovora, pa tko pročita, dobro je pročitao.

Dilemu da li je 15minutni rad referenca na 'Levijatana' Thomasa Hobbsa ili pak na nešto drugo, treće… u startu je riješio sam Simon: 'Kratki animirani film 'Levijatan' skup je osobnih refleksija na motive iz istoimene knjige Thomasa Hobbesa iz 1651. godine. Smatram navedenu knjigu vrlo značajnom i važnom, a indikativno je koliko je općenepoznata. Stav koji iznosi zanimljiv je za razmatranje koncepata kao što su identitet, vlast, moć, država, ali i ostalih izopačenja ljudskog duha. Film je korisno gledati kao vrckavu ornitološko-narodnu burlesku. Svaki autorski rad, da ne kažem 'umjetnost', nastaje u nekom kontekstu, iz nekog prethodnog rada ili promišljanja. Kao takav, ‘Levijatan’ možda i nudi nekakvu vrst ‘infoa’ o nekim aspektima moje malenkosti, ali to je malo bitno. Važnije je da navedeni film upita gledatelja o njemu samome i svijetu koji ga okružuje, u krajnjoj konzekvenci - to je naš zajednički svijet. Pomirio sam se s činjenicom da me privlače slične teme te da se instalacije, videa i filmovi koje sam napravio zapravo bave jednim te istim. Što će reći, ne možeš iz vlastite kože, a i ona 'ko o čemu, baba o kolačima' isto vrijedi.'

Susrećući se s autorom u nekoliko navrata tijekom kreativnog procesa imala sam priliku uvjeriti da isti i nije bio baš lagan. Pitanja 'idem li u pravom smjeru i kud sad' sada su iza Naratha, rad je konačno gotov i spreman započeti svoj život. Nije nam se htjelo preskočiti ovu prenatalnu fazu rada, a postavljeno je pitanje bogme otvorilo autorovu 'pipu': 'Ne dijelim inicijalni kreativni impuls u radu na filmu od impulsa u drugim vrstama umjetnosti; slikarstvu, kiparstvu, komponiranju glazbe, stripu… U kasnijim stadijima proces rada se počinje se bitno razlikovati jer film je audiovizualni jezik koji obitava u vremenu. Navedeni impuls nedjeljiv je od svjetonazora, a on je tvorevina svega onoga što netko, kao ljudsko biće, pa i umjetnik, jest; mentalni sklop, obrazovanje, karakterne osobine, inteligencija, iskustvo, dob, spol itd. Svjetonazor ne nastaje preko noći, kao što ni kreativni impuls nije površni kapric. Mislim da ne postoji trenutak u kojem netko dobije 'ideju za film', postoji samo slijed promišljanja nekih tema ili 'problema' koji zaokupljaju i koji malo-pomalo bivaju uobličeni u neku formu dodavanjem, oduzimanjem, prekrajanjem, odnosno 'montažom' koncepata i mogućnosti.'
 
'Levijatan' je produkcijski bio natprosječno zahtjevan jer predstavlja kombinaciju stop-motion animacije objekata i arhitektonskih maketa, humanoidnih 3D 'glumaca' te ostalih digitalnih SFX-ova. Kvalitetna animacija je spor proces, radilo se tu o 2D, 3D ili 100D tehnici, sa ili bez kompjutora. Povijest rada na takvom, dugotrajnom projektu sadrži razdoblja malodušnosti i rezignacije koji se pak smjenjuju sa razdobljima euforije. Mislim da treba biti iznimno uporan, bez obzira što uvijek postoji mogućnost da radiš loš film iliti film-smeće. U prijelomnim situacijama kad suradnici počnu sumnjičavo vrtjeti glavama, neki čak i opstruirati projekt, moraš stisnut zube i nastaviti. Pretpostavljam da svako, pogotovo među kolegama koji rade autorsku animaciju, prolazi kroz slične krize,' osvrnuo se Narath.

Osim navedenih oscilacija i autorskih preispitivanja, koja su sastavni dio svakog kreativnog procesa, i razlikuju se od projekta do projekta samo u svom intenzitetu, naporan rad uvijek je nužan da bi film na kraju dobio svoj konačni oblik, a kojeg, pored autora, iznose i vrijedni suradnici: 'Što se mene tiče, to su sve totalni luđaci-genijalci, i u dobrom, ali i u lošem smislu. Ekscentričnost ne treba idealizirati, ona ima i svoju mračnu stranu. Isto tako, čvrsto stojim pri izjavi da je ovakav film u Hrvatskoj mogao proizvesti jedino studio 'Kenges'!', kazao je Narath kojemu su na 'Levijatanu' lavovski dio posla obavili animatori Saša Budimir i Mario Kalogjera, a glazbom i zvukom se 'pozabavio' Hrvoje Štefotić, poznatiji po suradnji na filmovima Gorana Rušinovića.

'Projekcije na festivalima i sva spika koja slijedi oko završenog filma vrh su ledenog brijega. Onih drugih, skrivenih 90%, o kojima je ljudima dosadno razgovarati, sastavljeno je od muke, tlake, nervoze, spavanja i ne-spavanja po studiju, svađi, buljenja u monitore i sličnog. Zapravo, to i jest rad na animiranom filmu - nimalo groovie ni fancy. Sada kada je zgotovljen, 'Levijatan' počinje vlastiti život i ide putem koji i da želiš, ne možeš predvidjeti. To je izvan moje kontrole, čak i pretjeranog interesa. Kao kad baciš prvu grudu, pa onda gledaš zajedno sa svima ostalima što će se dogoditi. Možda se obruši lavina, a možda se napravi rupa u snijegu.'

Popričala Inesa Antić