Postfestum Animafestum

500 filmova, 6 dana, 4 kina. Veliko natjecanje, studentsko, dječje, velika panorama, hrvatska panorama, afrički filmovi, ženski filmovi, poljski filmovi, retrospektive… i kiša. Kiša koja je tvrdoglavo zadnja tri dana festivala selila večernje projekcije iz otvorenog kina u Gliptoteci u zatvorenu Europu. Tako je Europa nehotice postala centralno mjesto okupljanja svih gostiju festivala koji su ionako žalili da nedostaje prostor za druženje, obzirom da su raštrkani po hotelima i projekcijama.  

Publika nije imala velikih zamjerki – projekcije nisu bile pretrpane, a posebno je veselo bilo na onim studentskima u Griču i Centralu. Staro kino, mladi kreativci sa svih krajeva svijeta i šank – za atmosferu je nekad potrebno tako malo. Vjerujemo da se i ona najmlađa, dječja publika izvrsno zabavljala na njima namijenjenim projekcijama, ali njih nažalost nismo pomno popratili.

No, u drugoj polovici Velikog natjecanja nije manjkalo 'dječjih' tema. Izvrsno 'Prvo putovanje' na intiman i duhovit način prikazuje nedaće mladog oca koji prvi puta putuje vlakom sa svojom nestašnom kćerkicom. Kanadski 'Jaime Lo, mala i sremežljiva' također je osobna priča o djevojčici i ocu koji joj jako nedostaje jer odlazi raditi u Hong Kong. I švedska 'Dobra djevojčica' kroz dječji lik govori o vrlo odrasloj temi – potrebi da udovoljimo svima oko sebe, ispunimo tuđa očekivanja i budemo 'dobri klinci'. 

Zanimljiva 'grupa' filmova Velikog natjecanja svakako su bile reklame, tj. promotivni filmovi. Japanski 'Asience: Hairy Tale' je poluminutna vizualna bajka o šamponu, prekrasne i raskošne animacije, dok je s britanski 'Olay: Line' posve jednostavna, ali efektna reklama za kremu protiv bora – nacrtani čovječuljak se bori protiv linije koja nestaje. Ideja nije originalna, već je posuđena od La Linee, tj. Bajum Baduma.

'Asience: Hairy Tale', r: Kazuto Nakazawa, Japan, 2007.

'Već viđeni' filmovi domaćoj festivalskoj publici bili su 'Energija' Thorstena Fleischa i 'Nikad kao prvi put!' Jonasa Odella, koji su prikazani lani na 25 FPS festivalu eksperimentalnog filma, pa smo ih već i predstavili. Ovo je zapravo izvrsno mjesto da primijetimo kako je filmova u Velikom programu uistinu moglo biti malo manje, s čime se slaže i Igor Kovaljov, član žirija: 'Radije bih da je manje filmova u Velikom natjecanju. To bi povisilo kvalitetu. Naravno da svi ti filmovi trebaju biti prikazani u panoramama i posebnim programima, ali u natjecanju bih volio da ih je manje.'

Žiri je, dakle, imao težak posao, a koga su na kraju nagradili mogli ste čitati jučer. Izuzev nagrađenih filmova iz Velikog programa vrijedi predstaviti još nekoliko naslova. Simpatičan i animacijski vrlo raskošan je bio ruski 'Kujgorož' – ekranizacija stare bajke o malom čudovištu koje vlasniku ispunjava sve želje, sve dok ne ostane bez posla – a onda postaje nezgodno. Film je rađen u glini, s mnogo, gotovo filigranskih detalja. Glinom se poslužila i Izabela Plucinska, autorica 'Doručka', priče o otuđenosti jednog para koja je film animirala tako da izgleda poput pomičnog reljefa. Ženska priča su i 'Četiri' – one su Hana, Eva, Lilith i Ariel, a njihove sudbine se paralelno isprepleću s tragičnim krajem – baš poput kolaža, tehnike kojom je film i snimljen.

'Motovun Film Festival Intro', r: Bruno Razum, Hrvatska, 2007.

Od domaćih filmova u drugom dijelu konkurencije se našla špica 'Motovun Film Festival Intro' Brune Razuma i postapokaliptična 'Morana' Simona Bogojevića Naratha, koja idućeg tjedna putuje u Annecy, baš kao i 'Ona koja mjeri', koja je otvorila Veliko natjecanje Animafesta. 'Fantastična odiseja doktora Zodiaka' Matije Pisačića /naslovna/, priča o bijegu od realnosti posve je prigodno zatvorila Veliko natjecanje – šest dana Animafesta bili su itekakav bijeg od kišne i sive stvarnosti u šarolika filmska maštarenja.