Rezime desetog ZFF-a: Apokalipsa sada

Na 10. Zagreb Film Festivalu Rumunji su osvojili još jednu filmsku nagradu, a mi smo tijekom festivala pogledali još zanimljivih filmova:

'Klip', r: Maja Miloš

Neki će se zgražavati, a neki hrliti u kina i na Internet zbog scena eksplicitnog tinejdžerskog seksa koje su neke navele da film nazovu 'srpskom verzijom 'Kidsa'', a možemo dodati da se film može prodavati i kao teen verzija '50 nijansi sive' - i ovdje glavna junakinja pristaje biti "jebena stranka" u sado-mazo vezi. Glavni junak filma je u biti srpska mladež koja umjesto života u besperspektivnom svijetu radije vrti svoj film u kojem su oni glavni glumci - samo što je taj film ili pornić ili akcijski filmić s premlaćivanjima ili spot za turbofolk. Naravno, riječ je o kratkim filmovima tj. klipovima jer su i mobiteli i YouTube i moderno doba naklonjeni kratkoj formi.

Glavni problem filmova ove tematike je kako prikazati iritantne likove koji se dosađuju, a ne napraviti iritantan i dosadan film. Autorica Maja Miloš je, osim za seksom, posegla i za malo humora, obiteljske tragedije i društvene kritike, te uza sve mane, napravila film kojem se ne može negirati provokativnost. Nakon 'Srpskog filma' i 'Porno bande', imamo još jedan srpski primjer koji pokazuje kako mladi debitanti osvajaju festivale i publiku.

'Posljednji Elvis' ('El ultimo Elvis'), r: Armando Bo
Još jedna 'mala' komedija o ljudima koji žive teškim životom i žele postati netko drugi. U ovom slučaju imamo imitatora Elvisa Presleyja koji vjeruje u ono što glumi, a to je da je nova inkarnacija Elvisa. Glavni glumac je odličan i stvarno pjeva kao Elvis, a da snime američku verziju filma, vjerojatno bi ga glumio Paul Giamatti. Nema puno štofa za dugometražni film, koncept je vjerojatno bolje zvučao na pitchingu, no ima dosta malih fora - kći Elvisovog dvojnika zove se Lisa Marie, a njegove kolege su dvojnici Iggyja Popa i Johna Lennona...

'Lore', r: Cate Shortland

Nakon debitantskog 'Somersaulta', redateljica Cate Shortland opet se bavi emocionalnim i seksualnim sazrijevanjem tinejdžerke, no ovaj put je svijet u kojem se to odvija Njemačka, odmah nakon strašnog poraza iz 1945. Svijet kaosa, gladi, silovanja i samoubojstava prikazan je iz perspektive mlade junakinje koja još ne shvaća što joj se i zašto događa, a kontrast ovom svijetu je predivno oslikana priroda i dojmljiva glazba Maxa Richtera ('Valcer s Bashirom', 'Osjetila ljubavi').

Umjesto naturalističkog prikaza redateljica se ispravno odlučila podcrtati senzualnost prirode i svijeta mladosti, a ova kompleksna drama ne bježi i od nacističkih uvjerenja junaka. Treba naglasiti da je film australski kandidat za Oscara na stranom jeziku pa se nadamo da ćemo ga vidjeti u kinodistribuciji.

'Peto godišnje doba' ('La cinquième saison'), r: Jessica Woodworth, Peter Brosens
Psihološka drama o posljedicama apokalipse u jednom belgijskom selu. Filmaši bez puno riječi opisuju malomiščansku atmosferu koja polako, ali sigurno prelazi u pravi horor.

'Arheo', r: Jan Cvitkovič
Stilska vježba iz nenarativnog filma koja dijelom sliči na Nolinu dramu 'Sami' - opet imamo arhetipske likove Muškarca i Žene (koji su u ovom filmu doslovce bačeni na Zemlju) kojima je pridruženo jedno Dijete. Ova alpska metafizika bježi od bilo kakvog artikuliranog govora, pa je hermetičnost blaga riječ za ovaj eksperimentalni film pun glumačkih improvizacija koje trebaju nadoknaditi nedostatak priče. Za razliku od 'Samih' koji su barem imali scene seksa, ovdje imamo samo goli rat spolova, a najzanimljivije stvari u ovom filmu su glumica izražajnog lica Medea Novak i glazba Damira Avdića.

'Ruby Sparks', r: Jonathan Dayton, Valerie Faris
Iako komedija o mladiću koji doslovce dobiva ženu iz svojih snova nalikuje holivudskim tinejdžerskim komedijama, ovaj zabavan film na kraju prerasta u dramu o posesivnosti i ženama zarobljenim u svijetu muških fantazija. Za ovo je očito zaslužna 'ženska ruka', tj. scenaristica Zoe Kazan, inače glavna glumica filma i izdanak slavne obitelji Kazan, kojoj je partner u filmu njezin pravi dečko Paul Dano. Kao dodatnu preporuku publici možemo dodati i podatak da u sporednoj ulozi imamo Antonia Banderasa koji se odlično zabavlja u ulozi otkačenog umjetnika.

'Reality', r: Matteo Garrone
Nakon mafije u filmu 'Gomorra', Garrone se obračunava s još jednom opačinom - svijetom reality showova i utjecajem kojeg realityji imaju na male ljude koji bi tamo nastupali. Glavni junak je talijanski 'Del Boy' kojeg obitelj nagovara da se prijavi na 'Big Brother', a onda ga izluđuje iščekivanje hoće li i on nastupiti u showu ili neće. Najveća kvaliteta filma je da nije čista komedija niti satira puna karikatura nego pravo napuljsko 'Naše milo misto', s puno tragike i ljubavi prema nesavršenim likovima.

Siniša Paić