Motovun, dan 4: favoriti

Nisam gledala sve filmove, to je jednostavno nemoguće, ali od onog što sam vidjela evo onih koji po meni zaslužuju motovunski propeler, poredanih po redoslijedu kojim sam ih i gledala:

'Spring, Summer, Fall, Winter... and Spring' redatelja i glumca u ovom filmu Kim Ki-Duka također je film u kojem Njemačka ima umješane produkcijske prste, ovaj put s Korejom. Radnja se odvija na plutajućem svetištu usred jezera, a prati se životni put dječaka i njegova učitelja.Čudesan, reflektivan i duboko dojmljiv film malo sporijeg tempa, taman kakav ovoj temi i priliči.

'Station Agent' Thomasa McCatrhyja zgodan je film s jako dobrim elementima komedije o patuljku koji dobiva nasljedstvo i odlazi u maleni gradić gdje upoznaje Oliviju, ženu kojoj je poginuo sin i Joa, prodavača hot-dogova s kojima ne želi imati posla, ali kako je dvojac smiješno uporan, na kraju svi završe kao najbolji prijatelji.

'Story of the Weeping Camel' u njemačko-mongolskoj produkciji, bio je diplomski rad Luigi Falornija, muškog dijela redateljskog dvojca. Drugi dio čini Byambasuren Davaa, žena koja je radila na mongolskoj tv. Priča filma svakako je posebna, a film osvaja nagade gdje god da dođe. Kad se rodi bijela, rijetka, albino deva, majka je odbija hraniti, jer se mučila cijela dva dana porađajući je. Starinskim običajem sviranja violine baš za takve prigode na kraju filma, mami devi se otopi srce, ona pusti suzu i prihvati svoje mlado. Film je toliko genijalno napravljen da gledajući ga nemate osjećaj da je riječ o dokumentarcu.

'Prozac Nation' - ne vjerujem da će pobijediti, dijelom jer je to film iz 2001., a dijelom što ova odlična ekranizacija autobiografskog romana Elizabeth Wurtzel ima prejaku konkurenciju. O ovom filmu vjerojatno ste već čuli, kao i o Morgan Spurlockovom  zabavnom, opravdanom i edukativnom napadu na McDonalds 'Super Size Me'. Ta dva filma nekako su mi u istoj košari, jako dobri, ali nekako ne uklapaju se u stil motovunskih pobjednika.

'Ae Fond Kiss' Kena Loacha meni je baš lijepo sjeo, a kad pričam s ostalima, njima je preobičan. Jedna krasno pametna, osviještavajuća ljubavna priča o Pakistancu druge generacije kome su roditelji ugovorili vjenčanje, ali on se zaljubljuje u učiteljicu glazbenog svoje sestre. A njih oboje tako divni, pametni, zaljubljeni, kuže se potpuno, a oko njih zajednica puna predrasuda  i obitelj koja im zagorčava život.

Ali jedan film koji bi baš mogao odnijeti glavnu nagradu, šapuće se po Motovunu, je 'Kad porastem biću Kengur' redatelja Raše Andrića iz Srbije i Crne Gore. Da, još jedna srpska komedija, majstorski napravljena s odličnom glumom i sjajnim forama. Riječ je o tri povezane priče. Braca bari Iris, njegova dva frenda piju na krovu, a u susjednom bircu gleda se nogometna tekma u kojoj brani Kengur, njihov frend iz kvarta. Možda se čini obična i nezanimljiva priča, ali to svakako nije.

Australski 'Japanese Story' meni je savršeno legao. Šteta što je počeo sinoć u ponoć, a traje 2 sata pa su ljudi malo izgubili koncentraciju. Radi se o 'sučeljavanju' istočnjaka i zapadnjakinje u bespućima Australije. Onda pređemo u romantični mod, a na kraju u tragediju. Više vam ne smijem otkriti.

Eto, ovih 8 meni su dragi srcu. Čujem da dokumentarac 'The Fog of War' visoko kotira, a da je 'Eternal Sunshine of the Spotless Mind' koji će biti prikazan danas u 21h na jutarnjoj projekciji dobio najduži pljesak od svih.

Možda iznenadi i neki tihi film iz sjene, nikad se ne zna.
A nikad u ovom slučaju traje do večeras u 21!