West End je poludio za Billyjem Elliotom!
Ako ste od onih kojima je preslatki film Stephena Daldrya upalio emo žaruljice, potpuno britanska mjuzikl verzija bi vas oborila s nogu. Saznajte zašto…
12. svibanj je za sve koji nešto znače na britanskoj sceni bio rezerviran za svečanu premijeru kazališne adaptacije 'Billya Elliota'. Mjesto radnje je bio West End, točnije Victoria Palace kazalište, a velika je očekivanja samo podgrijala činjenica da cijelu stvar potpisuju hard core Britanci – glazbu Elton John, koreografiju Peter Darling, a ostatak originalna filmska ekipa - Stephen Daldry, scenarist Lee Hall te producent Jon Fin.
Nakon ulaganja od 5 milijuna funti te predanog traženja Billya koji može pjevati, plesati i glumiti skoro tri sata (izabrali su tri talentirana dječaka – Georgea Maguirea, Liama Mowrera te Jamesa Lomasa) ekipa se može pohvaliti da je mjuzikl još kvalitetniji i razrađeniji od filmske verzije (jedan ga je kritičar prema Guardianu nazvao mjuziklom dekade). Kritičari su već raspisali svoje hvalospjeve pa tako kazališna verzija ima biti agresivnija, a socijalna i egzistencijalna priča u pozadini još dramatičnija.
Sve su lirske ideje i poruke još naglašenije fizičkom akcijom i plesnom izvedbom (BBC kaže da su mlada gospoda koji plešu Elliota naprosto genijalna), a smiješne elemente kojima obiluje show često predvode likovi Billyevog gay prijatelja Michaela (koji našeg glavnog junaka često nagovara da obuče haljinicu) te Billyeve bake. Posebnu pažnju plijeni i originalni anti-Margaret Tacher glazbeni broj – Merry Christmas Maggie Tacher koji su zbog političkih konotacija spomenuli svi britanski mediji. Što reći, dragi naši, dugo živio ples, a London još i više!
službeni site na kojem možete pogledati i pokoju 'numeru'
Nakon ulaganja od 5 milijuna funti te predanog traženja Billya koji može pjevati, plesati i glumiti skoro tri sata (izabrali su tri talentirana dječaka – Georgea Maguirea, Liama Mowrera te Jamesa Lomasa) ekipa se može pohvaliti da je mjuzikl još kvalitetniji i razrađeniji od filmske verzije (jedan ga je kritičar prema Guardianu nazvao mjuziklom dekade). Kritičari su već raspisali svoje hvalospjeve pa tako kazališna verzija ima biti agresivnija, a socijalna i egzistencijalna priča u pozadini još dramatičnija.
Sve su lirske ideje i poruke još naglašenije fizičkom akcijom i plesnom izvedbom (BBC kaže da su mlada gospoda koji plešu Elliota naprosto genijalna), a smiješne elemente kojima obiluje show često predvode likovi Billyevog gay prijatelja Michaela (koji našeg glavnog junaka često nagovara da obuče haljinicu) te Billyeve bake. Posebnu pažnju plijeni i originalni anti-Margaret Tacher glazbeni broj – Merry Christmas Maggie Tacher koji su zbog političkih konotacija spomenuli svi britanski mediji. Što reći, dragi naši, dugo živio ples, a London još i više!
službeni site na kojem možete pogledati i pokoju 'numeru'
Nema komentara.