Startao 7. Motovun FF!!!

Mirna je i pomalo uspavana unutrašnjost Istre, točnije dio oko Motovuna i rijeke Mirne još u nedjelju prilično živnula, radne su se akcije odvijale na svim frotovima – prikucavali su se šatori i tražila hladovina za bacit vreću za spavanje, natezala su se projekcijska platna na motovunskim trgovima, prigodno mijenjala motovunska imena ulica u one bečke.... i svašta još nešto što je bilo potrebno ne bi li se u ponedjeljak festival zarolao s minimum problema.

Prva filmska projekcija krenula je u jutrom ranim u 10.00 u prepunoj dvorani kina Bauer na glavnom trgu. Lagana i dopadljiva, brbljava francuska komedija 'Comme une image' redateljice i glavne glumice Agnes Jaoui savršeno je sjela uz jutarnju kavicu u rashlađenom kinu, nadam se da je ispunila očekivanja i publike na samom otvorenju, mada se čulo po motovunskim kutcima i primjedbi da bi kakav 'jači' film poželjniji bio za samu svečanost 'puštanja' festivala u promet.

Veliki je dio gledatelja došao na svoje projekcijom dokumentarca 'The Yes Men' kojom je profunkcioniralo i kino Barbacan, manje kino na koji metar manje nadmorske visine nego ostala kina. Već smo vas upoznali sa zabavnim prevarantima Amerima koji su, predstavljajući se kao predstavnici Svjetske trgovačke organizacije, hodočastili po konferencijama, sveučilišnim predavanjima... te šokirali i re-educirali publiku želeći ukazati na potrebu reforme iste ogranizacije.

Ono što mogu kazati sada kad sam film pogledala je – zanimljiva doskočica, dobro složen dokument, ali kvragu, zašto je morao toliko trajati?!? To ponekad namjerno rastezanje dokumentaraca na duljinu trajanja dugometražnog igranog filma, a sve samo da bi isti mogao samostalno se prikazivati u kinima kao supstitut za cjelovečernju zabavu – ide mi na žifce. Ne mora značiti da je i ovdje to slučaj, jedino mi se čini da bi kraća priča bila puno efektnija.

O ostala dva filma iz konkurencije, austrijskom 'Antares' Götza Spielmanna i 'Smrznutoj zemlji' Finca Akua Louhimiesa prevlada su 'miješana' mišljenja. Kako se radi o nelinearnim pričama koje se u nekim trenucima sijeku, a obrađuju se prilično šarolike sudbine 'malih ljudi' raznih backgrounda ili pak unutarobiteljski odnosi, bit ću slobodna i sa zadovoljstvom kazati – tko voli nek' se izvoli upustiti u avanturu, ako, naravno filmove negdje stigne.

Meni je 'Smrznuta zemlja' bila 'just fine', na trenutke urnebesno smiješna, na trenutke okrutna, okrutna..., a Austrijanca sam propustila. Choices, choices...., puno filmova, ne baš laganih tematika, jedan za drugim u pomalo nelagodnim uvjetima gledanja (smrzoh se sinoć u Barbacanu, tko mi je kriv), a potom i izgubljeni komad jutra kao posljedica duuuuge noći, odnesu svoj danak.

Ali, nećemo plakati, danas je na programu von Trierov 'Mandalay' i ruski 'My Stepbrother Frankenstein' Valerija Todorovskoog na koji se posebno ložim, rumunjski 'Smrt gospodina Lazarescua' kojeg ću, zbog gotovo tri sata trajanja, ipak slatko žrtvovati prvonabrojenima. I zaboravih skoro i na planirano guštanje u dokumentarcu 'Punk Attitude' te brazilskom 'Quase Dois Irmao' ('Gotovo braća'). Da, znam - teško mi je, priznajem i sama:)