Post festum MFF-a iz prvih redova kina Barbacan

Božidar Pavlović, direktor
Listu najboljih predvodi danski 'Dan i noć', slijede 'Manderlay', 'Bal-can-can', 'My Summer of Love' i cijela selekcija RAFovih filmova koji su prikazani van konkurencije. Od kratkih ističem pobjednika '7.35 ujutro', njemački 'My Parents' i 'Place in the Sun'. Neugodno su me iznenadili loši dokumentarci, Wendersov 'Land of Plenty', pregenijalno loš 'Guy X' i preglasna glazba za vrijeme projekcija.

Vanja Pavlović, voditeljica 'Bookse', književnog kluba u Zagrebu
Od izvrsnih događaja na Motovunu '05 izdvajam Von Trierov 'Mandalay', 'My Summer of Love' Pawlikowskog, 'Dan i noć' Simona Stahoa, 'Bal-can-can' Mitrevskog, filmove s RAF-a, većinu kratkometražnih filmova i činjenicu da je ove godine bilo manje ljudi. Dobri su bili Jaoui s 'Comme une image', 'Darwin's Nightmare', 'Ruševine' i 'Ono sve što znaš o meni', a loši 'Land of Plenty' Wendersa, 'Guy X' i buka u kinu zbog tuluma na terasama.

Matko Vladanović, studentnet.hr
Prva tri filma koja su mi pala na pamet, a da su mi dobra hm................. 'Comme une image', onaj francuski film što je bio prvi, nakon toga ide 'Mandalay' od von Triera, e sad…. treći nek' bude 'Almost Brothers' premda me jako, jako podsjeća na 'Božji grad'…

Maja Cvetković, balerina Narodnog pozorišta u Novom Sadu*
Za početak izdvajam 'Balcan-can', pa 'My Summer of Love' i genijalni kratki 'Princ od papira'
Čedo Prodanović, fotograf*
'Tama Tu', 'Princ od papira', ruski 'Poslije kiše', sve kratki filmovi. Njih smo gotovo sve pogledali. I još bi preporučio jedan - iz selekcije RAFa - 'Dobro jutro maligna čelijo'.

Stanka Topčić, srednjoškolska profesorica
Nisu po redoslijedu sviđanja: 'The Yes Man', 'Smrt gospodina Lazarescua' i još jedan dokumentarac 'Darwin's Nightmare'. Nisam uspjela pogledati ni blizu sve ono što sam htjela najviše zbog umora. Filmovi su mi naspram prijašnjih godina manje šokantni, a najviše me smeta previše ljudi, mislim višak onih koji ne dolaze gledati filmove nego samo partijati.

Vedran Gulin, web dizajner, Shepooarts
Najbolje od filmova: dugometražni 'Frozen Land' (Finska), 'Tarnation' (SAD), 'Battle in Heaven' (Meksiko), a kratki 'Bert Prentice CEO' o frajeru koji ljubi dupeta svojih šefova, 'Little Terorist', 'Victoria Para Chino', meksički filmić nastao po istinitom događaju o nesretnom švercanju ljudi preko granice koji su u toku vožnje umrli od neimanja zraka, iscrpljenosti i vručine. Najlošiji od odgledanih bio mi je 'Strings', a na festivalu mi je koma bilo natjecanje u brzom jedenju šnicle i slične vašarije koje se dešavaju umjesto nekog kvalitetnijeg zabavnog popratnog programa.

Inesa Antić, urednica FILMSKI.NET-a
Opći dojam o filmovima nije baš blistav, prije bi rekla tmuran s povremenim bljeskovima. Čak mi niti balansiranje među projekcijama tj. odabir iz dnevnog menija nije bio preveliki problem. Ali da sam se baš nagledala genijalnih filmova – e pa nisam! A nisam niti naišla na nekoga s festivala koji bi mi u tom mom mišljenju proturječio. Pa niti pokušao, a kamoli me izudarao kakvim multiplim argumentima. Osim, naravno, samoga izbornika Jurice Pavičića koji nam je na pressicama i inim situacijama obrazlagao svoj 'elitistički izbor koji je trebao isprovocirati ukus probrane motovunske publike' ili neka tako slična izjava.

Bilo bi isto tako pretjerano kazati da na 7. MFF-u nije bilo dobrih filmova, o da! Pobjednika oba ('Smrt gospodina Lazarescua' i 'Dan i noć') nisam pogledala, propustila sam i Hržanovskoga 'Četvorku' u korist bezbolnog prijevoza do Zagreba, žalim, žalim za dokumentarcem 'Punk: Attitude', a od probranog ostatka najviše su me se dojmili sljedeći naslovi:

*'Tarnation' (SAD) Jonathana Caouettea – brutalno iskren, bolan i amaterski montiran dokumentarac na kojeg se ložim još od trenutka kada su ga u inostranstvu proglašavali potpunom senzacijom i primjerom da nezavisni film nije mrtav. Njegova je kvaliteta u tome što me je išamarao emocijama, a nije izazvao patetiku, izuzetno je svjež u pristupu, a nije nikakvo pionirsko djelo, jeftine je izrade, a priča priču koju niti milijuni dolara vrijedni filmovi nikada ne kažu, što nije rijetkost u filmskom svijetu, ali je rijetkost da takvi filmovi uspiju i na kraju - moja nabildana očekivanja spram filma nisu se nimalo ispuhala.

*'Batalla En El Cielo' (Meksiko) Carlosa Reygadasa – Konačni moralni i apsolutni pad meksičkog vozača koji jednoga jutra, kako što vi kupite kruh&mlijeko, zajedno sa svojom suprugom otme dijete koje, nesreće li, umre. Kako još uvijek nije dovoljno 'otišao' da mu nastala situacija ne znači ništa, polako, ali sigurno tone i propada. Reaygadas provocira golotinjom, krupnim kadrovima iste, sporim i suhim prikazima fellatia, analnog seksa, predebelim, amorfnim, raspucalim i gotovo neprepoznatljivim ljudskim tijelima. Ima i meksička 'Belle de jour' koja je, mada kći bogataša, jedna od zaposlenica u javnoj kući. I koja, kao jedina koja je znala za zločin, bez obzira na međusobnu seksualnu privlačnost, pada kako finalna Meksikančeva žrtva. Što nije pretjerano opravdan čin u filmu, ali je zato efektan, i kao i puno ostalih detalja, groteskan. Hladna 'jedva gluma' protagonista s kojima se ne možete lako identificirati, vjerski i nacionalni simboli koji ih okružuju, ali ne dotiču, radnja koja ide, ali ne obuzima previše bili su mi svojevrsni izazov, no ujedno me i čudilo kako mi film s toliko 'rupa' može biti toliko zanimljiv. 

*Skupina genijalnih kratkih filmova: '7.35 ujutro', 'Bert Prentice C.E.O.', Little Terrorist', 'Victoria Para Chino', 'My Parents', animirani 'Butler', 'Bikini'….

Nakon ovih godenavedenih naslova ima jedan niz onih koji su mu bili dobri ili dragi ili simpatični: 'Comme une image' (lagan, simapatičan, 'lajav' francuski filmić), 'The Yes Men' (obrađuje zanimljivu dosjetku, ali nažalost topi se prema svome kraju jer traje nepotrebno dugo), 'Frozen Land' (odličan, upečatljiv, hladan, težak, no na kraju je i sam presudio sebi u svojoj težini te sam pobjegla pred kraj filma jer su me hladne skandinavske filmske ruke počele sve jače i jače stezati za vrat, a kako mi je život bio mio….), 'My Summer of Love' (drago, slatko, nezahtjevno, simpatično), 'Ruševine' (odlični Rundek u glavnoj ulozi, zanimljiv i odlično razrađen scenarij, doduše nabrijan abnormalnom količinom prostota i psovki čime se postigao dodatni dramaturški 'drajv na prvu loptu', al' ajde..), 'Bal-can-can' (makedonska sprdačina iz svega i svačega, blockbusterovski nabrijana pučka zabava s mjestimičnim genijalnim provalama zahtjeva još jedno gledanje za proboj kroz prašumu situacija i nekih zbilja genijalnih scena).

Loših se filmova nisam nagledala, više je bilo onih koji su me ostavili ravnodušnom, pa ih stoga neću niti ovdje isticati.

Pozitivne je stvari na ovogodišnjem Motovunu, mimo filmova, omogućila priroda (već spominjani rajski vrt s biblijskim stablima maslina, palmi, grmova lavande….), savršeni izgled i feeling samoga staroga grada na vrhu brda s kojeg puca zen pogled na brežuljke, rječ'cu i pokošene livade, pa malo kino 'Barbacan' smješteno u šumskom ćorsokaku s platnom obješenim na ooogromno stablo…

Za negativne se pobrinula ljudska dovitljivost; u popratnom ste se programu mogli natjecati u brzom jedenju bečke šnicle, što je zabavilo njih nekolicinu, a samim tim i obezbijedilo velebnom natjecanju pod vodstvom Šajete da se plasira u glavni zabavni program i slijedeće večeri. Općenito je popratni zabavni program štekao i bio bez koncepta i svrhe, na kraju i bez zabave. Srećom, u tri bi sata ujutro, nakon tri depra duga i tri dobra kratka filma, uz malu pomoć plastičnih neudobnih stolica i buke s party epicentara, bila sposobna popiti nekoliko ljekovitih medica i uspješno se pospremiti/srušit u krevet. I biti orna za jutarnju projekciju u 10.00. I nadati se kakvom dobrom filmu.

Sve u svemu - svima nama dogodine koji stupanj Celzijusov manje i odličnih filmova više!