PISMA OD JARANA IZ RAJVOSA

Vozdra,
Dragi suzajubjenici filma i interesenti oko istog, čast mi je svih vas iz okolice brdovite mi zemje Bosne, a bo'ami i Hercegovine, pozvati da budete gosti moga Grada i maratonskih gledanja celuloidnih vrpci. Poput Alexa iz ‘Paklene naranđže’, ne zaklapajmo okice (ali svojevojno), uživajući u novim ostvarenjima humane i pametne prirode ili pateći gledajući iste.

Festival je praktički otvoren još rano u jutro, u 10 sati, press projekcijom filma ‘Dobro uštimani mrtvaci’, mudrog Benjamina Filipovića, diplomiranog režisera dokumentarnog filma na FAMU-u u Pragu. Imao sam priliku i prije festivala na kontrolnoj projekciji pogledati kratke filmove dva mlada BH autora; Alena Drljevića i Elmira Jukića. Jukićev film se bavi ratnom tematikom koja nikako da se prevaziđe, ‘Prva plata’ Alena Drljevića, mladog, jako perspektivnog filmskog autora, bavi se sadašnjicom i upozorava na deformacije naše realnosti na poseban jedan način, naravno uz gorčinu, ali ne bez humora. Svaka pohvala i želje da bude pozdravjen od svjesne publike.

Producenti tog, inače Drljevićevog diplomskog filma, su Akademija scenskih umjetnosti i Refresh, a pojedinci kao producenti se pojavjuju Pjer Žalica, Ademir Kenović i Srđan Vuletić. Lijepo je vidjeti profesora i mentora tog tek diplomiranog redateja kako pomažu mladom kolegi. Film je snimjen u BETA SP formatu. Alenov mentor, Pjer Žalica, nesebično mu je darovao svoju novčanu nagradu koju je dobio baš na SFF-u. Uz pomoć tog novca film je prebačen na 35 mm. Za svaku pohvalu!!! Profesori, slijedite primjer!!!

SFF, kao i uvijek, i ove će godine ugostiti  mnoge značajne filmske radnike. Nabrojati ćemo ih, a o nekima smo već pisali. Tu će se kafa moći popiti i pita pojesti s Alexanderom Payneom, Peterom Mullanom i Gaby Dellal (‘On a Clear Day’), Carlosom Reygadasom (‘Battle in Heaven’), Bradom Selberlingom (‘Lemon Snicket's: Series of Unfortune Events’), Imeldom Staunton (‘Vera Drake’), Claudeom Lelouchem (‘Le courage d' aimer’), Danielom Craigom (‘Layer Cake’), Terryem Georgeom i Sophie Okonedo (‘Hotel Rwanda’), Hanyem Abu-Assadom i Kaisom Nashefom (‘Paradise Now’), Vanessom Redgrave (‘The Fever’), Nielsom Mueller (‘The Assassination of Richard Nixon’), Michaelom Redfordom (‘The Merchant from Venice’), Emily Watson, Margo Stilley (‘9 Songs’), Peterom Forgacsom (‘El Perro Negro – Stories from the Spanish Civil War’), Lucile Hadžihalilović (‘Innocence’)...

Eto, toliko o nekim informacijama onako službenim, a evo kako je bilo na otvaranju. Pa kome se svidi - BUJRUM.

Zadnjih deset dana Sarajevo je jesenski raspoloženo. Kiša i hladnoća - to je bila uvertira za SFF. Na dan otvaranja sunce je granulo i svanulo. Svi su se nadali prelijepom gledanju filma u društvu još 3000 judi pod zvjezdanim nebom u otvorenom kinu Metalac. No, pojavilo se on ‘ALI’ (nema veze s teroristički paranojama, pa u Sarajevu smo!). Ali, kiša je pjusnula. Kao da je čekala da se svi srede u svoje jetne kolekcije i onda PJUS! No, kako je ova priredba, ova manifestacija na nivou i ne smiju se dogoditi gubitci, film je prebačen u Skenderiju (sportsku dvoranu). Tamo se inače odvija dječji program, sve je namješteno, platno, stolice, samo je trebalo prenijeti film.

‘Bježeći od kiše naiđeš li na natkriveno kino, Stani!!!’ - stara mudra izreka

Sjeli smo, situacija je bila ‘'ko je pišo pišo je’ i čekali…… I tako nakon brda reklama došao je čika Miro (Mirsad Purivatra) na ‘stejđž’ i otvorio Festival. Rekao je da mu je drago što evo već treći put Festival otvara BH film. I sve je to rekao ponovno na engleskom (u BiH skoro maternjem jeziku). I publika je to znanje nagradila pjeskom. Miro je rekao i da će kiša stati, pa će se zabava o kojoj smo pričali ipak održati na onom istom mjestu, pa eto. Tko? Kad? Gdje? Mi obični freelanceri nismo skontali.

Film Benjamina Filipovića ‘Dobro uštimani mrtvaci’ (zbog koprodukcije naslov je na slovenačkom, ali ja navodim naslov na režiserovom jeziku), je odlično prihvaćen u prepunoj Skenderiji. To je film u kojem se u svakom kadru osjeti prisustvo režisera, iskustvo i prijatejstvo s Emirom/Nemanjom Kusturicom, odavanje počasti nekim filmovima i režiserima putem parafraziranja određenih scena te neizostavna Praška škola. Osnovna tematika kojom se režiser bavi je smrt, smrt u različitim životima, a životi su naši. Dovojno je kazati da u filmu postoji scena u kojoj je zbrka oko utvrđivanja, ne smrti, već života, živog čovjeka. Film pun emocije, nazvao bi ga komična realna melodrama s tragičnim podtekstom. Filipović je očito postigao ono što je želio. Publika se stalno smijala, a smrt je bila stalno prisutna. No taj film prepun smrti govori o životu više nego neki film u kojem bi se stalno, u svakom kadru, rađala djeca. Bravo Benjamine!

Nakon filma se krenulo u izlazak. Mnogi su žejeli otići poslušati Mostar Sevdah Reunion. Ali taj koncert je bio ‘metnut’ u jedan poprilično skupi gurmanski punkt iznad Sarajeva, tako da se viša kasta uputila k tamo, a mi iz niže smo se zezali niže, u Gradu. Kasnije se saznalo da je koncert zbog ponovne kiše ‘i od gore premetnut k dole’.

Kiša je uskoro opet počela padati, ali to nije spriječilo mlade filmojupce da se druže i pričaju te razmjenjuju iskustva i ugovaraju nova. Među gostima smo sreli dosta prijateja iz Motovun Film Festivala, a između ostalih tu je bila drugarica direktorica, divna i vazda nasmijana Olinka Vištica, ali i mudro razdragani Andrej Korovjev koji je vrebao priliku da upije šajive ispade komičnog BH drugara Milana Pavlovića (igra u ‘Go west’ - Ahmeda Imamovića, a nastupao je i u ‘Maloj klinici’, te u vicevima ‘Mujo i Haso’, on je onaj debji), nebili vraćajući se u Hrvatsku sa sobom ponjeo i koju dobru pošalicu, vic, dosjetku ili pak fol. Zabava je trajala do dugo u noć, tj. dokad je komšiluk to dopustio. Dakle, oko 2-3 sata, glazba se ugasila, a raja bila zamojena da tolerira fajrunt.

Do narednog masovnog okupjanja.
‘Za Filmski tačka Net, ekskluzivno iz Rajvosa, Nemir Nemirowicz.
VOZDRICA!’