S pola puta horni Motowuna!!!

'Niko ne kaže, al je manje ljudi nego prošlih godina. Nema veze. Bolje je tako jer je manja gužva', reče naš vrli domaćin, carinik Marcello dok nam je točio medicu. Manja gužva, ništa manje vruće, i ništa manje alkoholno na oparušenom brdašcu. Prva dva festivalska dana izbacila su dva super filma u konkurenciji, a nakon toga...

Kao što već rekosmo, 'karta više' tražila se za utoračku 'Pizzeriju Kamikaze' Gorana Dukića. Dukićev zagrobni film ceste s indie slatkicom Patrickom Fugitom ('Almost Famous') u ulozi Zie, depresivnog samoubojice, svakako ćemo pamtiti po tome što je u publici inaugurirao novu vrstu spolno o(ne)sviještene filmske kritike, s obzirom na to da su se svi posjetitelji koje smo pitali za mišljenje o Dukiću podijelili u dvije skupine: 'bi karo' i 'ne bi karo' Shannyn Sossamon koju su već proglasili 'malom Angelinom'. U skupini 'bi' bilo je 120 pripadnika ružnijeg spola, dok je u 'ne bi' grupi zasjao jedan ponosan pripadnik (nije sigurno da li je na taj način htio steći poene kod okupljenih filmskih kritičarki) koji se pak oduševio pojavom čarobnog Knellera -Toma Waitsa (ili Mickeya Rourkea, preslični su) čija je biografija friško predstavljena na terasi motovunskog hotela Kaštel.

U utoračkom buntu prikazan je jedan film pedofilske tematike. Radi se o filmu 'Optužen' Jakoba Thuessena u kojem 14-godišnja djevojka optuži oca da ju je seksualno zlostavljao dok je imala 12 godina. Povjeruješ čovjeku, dao bi mu i vlastito dijete na čuvanje, veseliš se kad tip lupi nogom auto patetične učiteljice koja ga je prijavila, i proklinješ malu lažljivicu kako je ocu zagorčala život. Kraj priređuje zanimljivo iznenađenje, šok i nevjericu, htjeli biste malo razmisliti o svemu, ali već vam je netko prolio čašu pive po rukavu, a neidentificirana ruka s čikom kreće se prema vašem oku.

Navečer ista stvar, alkoholni potoci teku uličicama Motovuna, respektabilne zvijezde poput motovunske dame u bijelom Milene Dravić koja nas je pristojno (zasad) otfikarila za intervju zbog opće iscrpljenosti i uz riječi: 'Nemojte da se ljutite, al ja ne stignem ni da doručkujem' već odavno spavaju, a kod Klaudija najjači plesač među festivaldžijama, predsjednik savjetodavnog odbora Mike Downey koji je još popodne pričao o važnosti akademske rigoroznosti kod školovanja glumaca, sad alkoholnom rigoroznošću obara s nogu dvije mlade dame zbog čega kod susjedne grupice ljudi zarađuje nadimak Horni Downey.

Srijeda je donijela 'Nevinost', dosta nagrađivani dugometražni film Lucile Hadžihalilović, francuske producentice i supruge Gaspara Noéa ('Nepovratno', 'Destricted') o djevojčicama okupljenim/zatočenim u francuskom samostanu s atmosferom Rothovog 'Hostela' i perverznom, prilično bajkovitom pričom složenom prema književnom predlošku Franka Wedekinda. Za Hadžihalilovićkin uradak nitko nije znao kud bi ga smjestio, pa, kao što se s neshvaćenima uvijek i događa, film je na kraju proglašen glupim i pedofilskim.

Zatim 'Lovesick' Rumunja Tudora Giurgiua, zanimljiva, ali toliko puta ispričana priča o dvije studentice lezbijke koje neodoljivo izgledom podsjećaju na članice ugaslog ruskog benda Tatu. Tog dana, mogli ste primijetiti hrpu zainteresiranih i znojnih testosteronaca (hmmm, koja kombinacija) kako idu prema kinu Bauer. Kud ćete? Pitasmo poznanika. Idem na Lezbeeeeeee!!!

Kao deus ex machina čudesnom utoračko-srijednom buntu u pomoć je skočio predobri 'Slumming' iliti 'Lov na žrtve' Michaela Glawoggera kojeg neki od vas pamte s Berlinalea 2006. Austrijski redatelj proslavio se višestruko nagrađivanim dokumentarcima ('Smrt radnika', 'Megacities'), a ovo mu je prvi igrani film. 

Navečer, Elvis Stanić bend svira studijski jazz pred znojnom ekipom koja sjedi i ne mrda ništa osim vilica u kojima je pršut. S druge strane, kod Klaudija, horni Downey, Matanić, kompletni razbijeni motovunski crew i par slučajnika, iz zvučnika trešti: 'I'm crucified'. Pa kad je već sve tako perverzno, neka se i mi razapesmo.

Naslovna: bludničenje Zrinke Cvitešić i Ivane Roščić