SFF 2006. Nemirovo FILMSKO pismo treće

Na Sarajevo Film Festivalu se kafa mogla popiti, i porazgovarati ili bar poslušati mnogo kvalitetnih ljudi iz filmskog svijeta s kojima su određeni judi vodili razgovore. Corneliu Parumboiu, režiser rumunjskog filma ‘12:08, istočno od Bukurešta’, razgovarao je s Jasmilom Žbanić, Shafiqa Rasula, Asifa Iqbala i Rhuhela Ahmeda, tri mladića iz ‘Puta za Gvantanamo’, ugostile su Jasna i Ivana Nanut, a i pijanog Nicka Noltea također. Simona McBurneya i Jurgena Tellera primila je Sanja Muzaferija, Jurica Pavičić slušao je Danisa Tanovića; Danny Huston, Emily Watson i Cat Villers su bili gosti Petera Scarletta iz Tribeca Film Festivala.

Tu je bio i Cinelink. Dragi nam Nedžad Begović (''Sasvim lično'') je omrsio brk. Nadam se da će od tih 13000 evrića biti neki za kafu ili sok studentu:)? Čestitam mu.

Mnogo kvalitetnih i pametnih filmova iz regionalne produkcije se vidjelo. Ok, možda ne mnogo, ali nekoliko baš lijepih uradaka sigurno.

Festival je završio dodjelom nagrada u narodnom kazalištu. Smiješno je to bilo gledati. Sve što su govorili na našem nitko nije prevodio, a sve što su stranci govorili nitko nama također. Kao da se mislilo da je dovoljno da stave za mikrofon lijepu i zgodnu djevojku koja je grčevito pokušavala biti profi voditeljica, imati poznate face na bini... Mnogo je bilo praznih mjesta u publici. Na njima naljepnice sponzora, a sponzora ni iz glave. Ma, nije bilo loše, uostalom ovo je najgluplji dio festivala, ali smeta mi to kada se ne brine o normalnim stvarima.

Licemjerstvo na zavidnoj razini. Da. Inače, dobro se zna da se popodne svima koji su dobili nagrade javi da su ih dobili da bi se sredili i došli na manifestaciju. I onda skoro svako od njih izađe, fol je iznenađen i kaže da ne može da vjeruje. I naravno onda ide dio u kojem se oplakuje Sarajevo, govori da je Srce Sarajeva (nagrada) u biti i njihovo srce itd. Ma nevjerojatno. Mislim da se Marija Škaričić, koja je dobila nagradu za najbolju glumicu (''Gospođica''), najgluplje provaljivala. Ona je mucala (šatro, lafo, fol), kao teško joj bilo, pokušala mnogo godina nakon rata na foru koju su uglavnom stranci uvijek radili, reći kako je za vrijeme rata osjećala krivicu radi Sarajeva, kako joj je teško bilo... Uf... I naravno, jako je bila lijepo obučena i naravno, jako iznenađena.

Najbolji film festivala je ‘Gospođica’ Andree Štake. Producentica je gospođa koja je producirala i ''Grbavicu'' Jasmile Žbanić. Očito ženske priče prolaze kod te producentice. Malo se šalim. Upoznao sam je. Divna gospođa. Rekla je: ‘Ma jok, možemo mi raditi i macho filmove!’, i nasmijala se.

Nagradu za najbolji dokumentarni film dobila je Ivona Juka za ''Što sa sobom preko dana''. Čestitamo. Nikako ne mogu da pričam o nečemu što nisam pogledao, ali čestitam. Ivonina producentica je stalno uz nju, mnogo se brine o filmu i trudi, jednostavno radi. Bravo. Mlada je to ekipa, a dobro ide, i nadam se da će im ići jer imaju profi pristup.

Specijalnu nagradu žirija je dobio moj kolega Faruk Lončarević za film ''Mama i tata''. Čestitke!

Nagradu za najbolji kratki film dobio je film ‘Sretan put Nedime’ Marka Šantića. Milan Pavlović tumači glavnu ulogu u tom kratkom filmu. Maestralno je tačnim glumačkim sredstvima, koje je stilski potpuno ujednačio, dosljedno ispoštovao zadatak i glumačku funkciju. Nažalost, ne vidimo takvog sjajnog glumca u većim ulogama. Ali u kratkim filmovima u kojima je bio, velike je uspjehe postigao (‘10 minuta’ - Evropska nagrada za najbolji film, ‘Srijedom’ - Najbolji kratki film na Go East Festivalu, ‘Sretan put Nedime’ - Najbolji kratki film na 12. SFF-u). BRAVO!!! Direktna nominacija za evropsku nagradu za najbolji kratki film, super!

Nagrada publike je otišla na ''Put za Gvantanamo''.
Najbolji glumac je Rakan Rushaidat iz ‘All for džaba’.

Poslije filma su slavni otišli ispijati vino i najesti se, a student koji vam piše je otišao strepiti od kiše i smrzavati se u otvoreno kino Metalac da bi pogledao novi film Pedra Almodovara, ''Volver''. O joj! Imao je Pedro mnogo, mnogo boljih filmova. Tema priče je jako lijepa i interesantna, ali nekako režija je što bi rekli ‘potanka’. Ne znam zašto. Ali pogledat ću ja film još jedanput. Jer okolnosti u kojima gledaš ostave drugi osjećaj filma. Možda i krivi. Ali to su neki prvi utisci.

Abel Ferrara je totalni manijak. Hoda po rubu interesantnog umjetnika i kretena. Kreten se nekako doima na prvu i u javnom životu. Kao umjetnik je jako interesantan. Njegov producent iz New Yorka, koji je scenograf i dizajner, sjajna je osoba. Abel je napravio jako interesantan potez i natjerao neke mlade studente da u 23 sata u Kinu Meetingpoint rade projekcije studentskih filmova. Inače, Abel je imao stalno uz sebe krupnog pratioca iz osiguranja koji je pazio da dotični ne napravi belaj. Lupao je on po klaviru u restoranu, nosio palestinsku maramu oko glave, ali sve je ok prošlo. Taj mladić iz osiguranja me oduševio. Jadan on, trči za njim, ganja ga... Par puta mu je pobjegao pa mi je smiješno bilo gledati tog momka kako se raspituje da li je Abel otišao lijevo ili desno. O njemu bi trebalo dokumentarac napraviti. Ili bar lijepu TV reportažu.

Poslije je bio dernek u Domu Armije. Opet je u jednom trenutku (na pola zabave!!!) nestalo vina. Prvo bijelog pa i crnog. Nekako nepotrebno.

Inaèe, pohvala ‘Sve džaba’ jer je rijetki film koji je nahranio malo nas studente koji kući nemamo u frižideru. Hvala.

E da, da ne zaboravim, Gavrilo Grahovac je dobio Srce Sarajeva. Rasplakao se. Ministar kulture. Sunce moje divno. Ja se naježio. Što se ne naje¾i kada Kinoteci treba prostor, obnova, uslovi... Koji licemjer.

Uf.

Pohvala kinooperaterima na čelu s Halidom Bunićem koji su u svom centru, gdje su u podrumu provodili festival pripremajući filmove za projekcije, organizovali svoj band koji je svirao i zabavljao.

I tako, odlazi cirkus iz našeg malog grada...

Vidimo se u nekom drugom cirkusu, vidimo se, vidimo se, nadamo se da će biti još cirkusa, jer šta je čovjek bez cirkusa?

Kao tegle bez meda, kao ćevap bez luka.

Jubim VAS sve i HVALA NA STRPJENJU i POVJERENJU!!!

Volite se!!!

živite film, ne gledajte ih samo.

Kafa sikteruša se ispila, svakog gosta Festivala dosta. Fajrunt! Nema više džaba. Mrš kućama. Vozdra!

Nemir Nemirowicz
From Sarajevo, Bosnija end Herzegovinija