Splitska Kinoteka u teškoj krizi - Dugometražni
Home      Vijesti      Filmski      Dugometražni      Splitska Kinoteka u teškoj krizi

Splitska Kinoteka u teškoj krizi

'Sve dok vrpca postoji i dok je moguće na njoj prikazivati filmove, neću pristati na alternativu', ustrajna je voditeljica Zlatnih vrata Jasna Pervan.

p.h. 05.10.2006 0 komentara

Splitska Kinoteka u teškoj krizi

Splitska se kinoteka 'Zlatna vrata' zbog novčanih problema i nedostatka filmova na filmskoj vrpci našla u bezizlaznoj situaciji, javlja Vjesnik online. Institucija djeluje u sklopu splitskog Pučkog otvorenog učilišta i jedina je kinotečna ustanova u Hrvatskoj koja u svojih 35 godina postojanja nikad nije prestala s radom.

Budući da je fundus Hrvatske kinoteke potpuno iscrpljen, a Pučko otvoreno učilište nema vlastitih rezervi za pokrivanje filmskog programa, splitska Kinoteka prisiljena je obraćati se stranim kinotekama ili veleposlanstvima pojedinih zemalja.

Voditeljica Zlatnih vrata Jasna Pervan ističe kako se problem programa može riješiti umrežavanjem svih centara: Splita, Zagreba, Rijeke i Osijeka, čime bi se stvorio kvalitetan filmski program koji bi se poslije ravnopravno distribuirao po hrvatskim dvoranama. Jozo Katić, ravnatelj splitskoga Pučkog otvorenog učilišta, članovima Hrvatskoga filmskog saveza je predložio da se sljedeće godine na natječaj Ministarstva kulture prijavi program formiranja distributivne mreže filmova i izrade kvalitetnijih filmskih kopija.

Iako se klasici mogu gledati i na drugim medijima, a ne samo na filmskoj vrpci, voditeljica Jasna Pervan ustrajna je u uvjerenju da se filmovi najboljih svjetskih autora ne mogu gledati na DVD-ovima, video kasetama ili računalima: 'Sve dok vrpca postoji i dok je moguće na njoj prikazivati filmove, neću pristati na alternativu. Ako grad Split ili određene institucije ne žele Kinoteku, onda će se ona ukinuti, ali ja neću odustati sve dok budem imala snage nabavljati filmske vrpce', ističe Pervan.

Loše stanje Zlatnih vrata očituje se i u mizerno malom broju posjetitelja, od dvjestotinjak sjedalica u splitskoj dvorani obično je popunjeno njih četrdesetak. Na kraju Pervan zaključuje kako je ta institucija poput posljednjeg Mohikanca koji se bori za dostojanstvo filma. A borit će se sve dok filmska vrpca bude na životu.

Komentari

Nema komentara.