Kratko Lynchovanje po Davidu

Ima li što bolje od trenutka kada otkrijete da se prije 'Eraserheada' krije čitav mali svemir srodnih mu filmova. I da dotično čudo sedme umjetnost nije tek proizvod slučajnosti, naklonjenoga horoskopa i trenutnoga poretka zvijezda, nego da se radi o veoma logičnoj putanji redateljskoga rada Davida Lyncha.

No, ako ćemo po onoj (genijalnoj) narodnoj, tko o čemu, baba o kolačima, tako je i naš David odlučio sam progovoriti o svojemu radu, pa je DVD izdanje koje vam ovom prilikom predstavljamo začinjeno originalnim i dokumentarnim redateljevim komentarima o svakom malom filmu koji se našao na odličnoj kompilaciji The Short Films of David Lynch.

Kako je financirao svoje prve studentske radove, tko mu je podario stipendiju te što misli o Francuzima i braći Lumière, samo su neke od zgodnih pričica koje nam servira čovjek koji je Hollywoodu besramno servirao neke od prvih eksperimentalnih dugometražnih filmova i još pri tome zaradio (nominaciju za Oscara)...

Prvi kratki rad 'Six Men Getting Sick (Six Times)' kratka je loop animacija u kojoj šest glava šest puta povraća po ekranu uz veoma iritantno, ali zgodno zavijanje sirene. Naravno, prije toga se zapale. Iako podsjeća na Terry Gilliamove animacije inspirirane LSD-jem, ovaj je četverominutni Lynchov eksperimentalac nastao tijekom druge godine studija (1966.) na pensilvanijskoj likovnoj akademiji kada se naš David vrlo intenzivno bavio slikanjem mračnih i depresivnih slika.

Nacrtati film i pokrenuti ga, a sve to uz cijenu od 200 dolara, odvelo je Lyncha i u sljedeći projekt. Njega je finacirao jedan od članova žirija koji je tvorcu šest lica koji ne traže redatelja nego bjesomučno povraćaju, dodijelio i nagradu na fakultetskoj izložbi. Od tisuću dolara, koliko je dobio, s petstotinjak je kupio svoju prvu Bolexicu, a ostalo je potrošio na film koji sasvim sigurno možmo nazvati pretečom Lyncha kakvim ga danas znamo.

Uslijedio je 'The Alphabet' (1968), također četverominutno poluanimirano remek djelo s Lynchovom tadašnjom ženom Peggy u glavnoj ulozi, koja mu je i ispričala uznemirujuću priču o njezinoj nećakinji koja je u noćnoj mori stalno iznova ponavljala abecedu. Malo animacije i malo live actiona zgodno je upakirano u stravičnu abecednu moru s još jezivijim soundtrackom.

Ne čudi stoga što je David odmah nakon tog filma dobio stipendiju American Film Institutea od 5 000 dolara za svoj sljedeći ambiciozni projekt 'The Grandmother' (1970.). Ta 34-minutna priča o zlostavljanom dječačiću koji, kako bi pronašao malo utjehe u svojem eh životu, zasadi neko neindentificirano sjeme u svojem krevetu, pa mu naraste baka.

Nakon tog 'ma gle čuda' morbidnog srednjemetražca uslijedio je petominutni 'The Amputee' (1974) u kojem glumi legendarna Log Lady (žena cjepanica, ofkors) iz Twin Peaksa! Radnja je veoma jednostavna, kao uostalom i razlog zašto je David snimio taj film. Žena bez obje noge sjedi na krevetu i vrlo koncentrirano prepravlja svoje ljubavno sapuničavo pismo dok bolničar (sam gospodin redatelj) čeprka po njezinim zavojima. Na kraju, naravno, nešto pođe po zlu, pa noga počne nekontrolirano krvariti, a žena (oh kako pajtonovski) i dalje muku muči sa svojim pisamcem, ne primjećujući bilo kakve izvanjske podražaje.

Taj je amputirani film snimljen tijekom rada na 'Eraserheadu' kada im je ponestalo novca, a radi se zapravo o testiranju dvaju različitih kamera koje Lynch napravio za AFI. Ne treba dakle spomenuti kako film gledamo dvaput – jednom s prvom, a drugi put s drugom kamerom.

Peti kratić zove se 'The Frenchman and the Cowboy' (1987.), a jedan je od 5 kratkih radova poznatih redatelja na temu kako ja vidim Francuze 'Les Français Vus Par'. Ta komedija s Harryjem Deanom Stantonom u glavnoj ulozi snimljena je nakon velikoga 'Plavog baršuna', no s dotičnim nema baš nikakve veze. Preispitivanje klišeja, kako američkih, kako francuskih, pomalo je neuspjela zezancija na zadanu temu, ali svakako vrijedna pozornosti svakog ozbiljnog linčofila.

Posljednji film pod nazivom 'Premonitions Following an Evil Deed' (1995) najkraći je, a u svojih je cca 55 sekundi uspio ispričati uistinu začudnu priču inspiriranu slavnom filmskom bratijom, što je i opet dio filmsko-dokumentarnoga projekta pod nazivom 'Lumière et Compagnie' u kojem se mnogo poznatih redatelja pokušalo koristiti istim tehnikama kao i Lumièreovi (primjerice Peter Greenaway, Abbas Kiarostami, Wim Wenders, Spike Lee, Zhang Yimou, Neil Jordan...) kako bi proslavili stoti rođendan rada tih filmskih pionira.

Uvjeti su bili veoma dogma-style tj. koristiti se prirodnim svjetlom, ne dodavati naknadno snimljen zvuk i ne zaustavljati kameru kada jednom krene, a redateljima je na raspolaganje stavljena Lumièreova filmska kamera i otprilike minuta vremena. U Lynchovoj epizodi policija pronađe tijelo dječaka u polju, a kod kuće ga čeka majka kojoj na kraju policija i donosi vijest. Između ta tri kadra umetnut je i jedan pravi linčovski u kojem ljudi hodajući kroz tvornicu prolaze kraj gole žene zatočene u vodenom tanku (naslovna fotka).

Sve podatke dakle imate, a ako kojim slučajem niste znali, na ovome lynku možete saznati i mnogo više...