Gravitacija

Iritirajući film

Obožavam SF i 3D i Sandru, ali od ovog sam film očekivao da se drži osnova fizike. Vizualno prekrasan film, ali toliko iritirajući da ga prvi put nisam mogao gledati dalje od polovice, u biti od onog trenutka kad glavni junak pada, kao da je visio s litice, pa kad se pustio pada. Režiser je jednostavno klišeje s zemlje prebacio u svemir, ali po meni na jako nespretan način. Tehno film koji nije SF jer se radnja ne odvija u budućnosti (Šatlovi više ne lete), nema umjetne gravitacije niti nekih budućih znanstvenih dostignuća, a osim nedostatka gravitacije i zraka u svemiru, nema niti nekih osnova fizike koji se uče u prvom srednje, ali krenimo redom.
Na samom početku se iskusni astronaut igra jurcajući oko Space shuttle-a i trošeći uludo gorivo jet pack-a. Vrlo neodgovorno i nelogično za ozbiljnog astronauta. Zatim svi dobiju upozorenje, ali se baš nitko nije povukao u Shuttle? A oni koji su unutra nisu stavili skafandere? Jeli netko uopće provjerio NASA protokole?
U orbiti je Hrpa krupnih predmeta/satelita i još hrpa smeća, pa se ne sudaraju tako često, a na samom početku filma počinje uništenje većine satelita zbog lančane reakcije?!? I to odmah. Pa nisu svi na istoj visini, a kamoli putanji. Film prikazuje kako hrpa predmeta svakih 90 minuta prolazi baš tamo gdje je glavna glumica, kao da su sve svemirske stanice i sateliti na istoj visini orbiti i još k tome vrlo blizu. I još k tome je baš tada glavna glumica vani. Pa čak i onda kad se svemirska stanica ruši i dodiruje gornje slojeve atmosfere oni dijelovi su opet tu , ono ne možeš im se sakrit…
Predmeti koji se kreću prebrzo napuštaju orbitu, a koji su prespori padaju, dakle svi predmeti na istoj visini imaju podjednaku brzinu.
Brzina za orbitu space shutle-a (300 do 400km) je 28 000 km/h ili 7,73 km/s, ako su se kretali u istom smjeru onda ne bi imali različitu brzinu ili ne bi imali istu putanju, a ako su imali istu brzinu , a različitu skoro okomitu putanju, tada je mala šansa da će se nakon jednog obilaska zemlje ponovo sresti...
spominje se da krhotine lete 15000 ili 50000 mph prvo je malo premalo (znači visina veća od 2500 km) , drugo previše jer bi tom brzinom mogao pravo za jupiter s druge strane dobro se navodi 90 min za jedan obrtaj koji odgovara brzini (28000km/h) za tu orbitu (300 do 400km), ali opet greška jer oni ne stoje na mjestu, pa de se s tim sreću svakih 90min
Imaju malo kisika - pa ne troši se kisik do krajnjih granica, da se nisu dogodili sudari radili bi još sat dva... stalno koče sudaranjem,umjesto motorima, nisu provjerili zalihe kisika i pogonskog goriva na Spaca shutle-u itd… brdo nerealnih propusta.
kad su se već zaustavili na ISS-u imali su vremena razgovarati , što znači da u se potpuno zaustavili u odnosu na ISS, ali kad su se pustili on je pao, Kuda?!?! koja ga je to sila udaljila od nje?!? Ako su se već zaustavili mogla ga je lagano povući prema sebi...
Vatra na svemirskoj stanici se i ne događa baš tako jednostavno.. Pa otkud baš sada kad je ona tu? A gašenje plinom ili vakuumom?
Sa svemirskom stanicom se može komunicirati s radio amaterima a oni mogu imati internet i telefon s amerikom i bez satelita (optički kabeli pod morem), a mogu i direktno razgovarati kada su iznad amerike.
I baš kad ti treba gorivo nema ga, ali iskreno između dvije svemirske stanice se niti ne ide s velikim motorima već s malim, jer razlika u brzini ne smije biti velika, inače će dobivati ili gubiti na visini...

Prilikom pada za vrijeme sudara izvana obavezno se događaju požari unutra, tipično hollywoodski. Kad sletiš na vodu obavezno odmah otvaraš umjesto da čekaš pomoć, jer mora stalno biti napeto, a kapsula kad se otvori odmah tone! Znam da je režiser htio pokazati da je svemir jedno opasno mjesto, ali mogao je to i bez izvrtanja tehničko fizikalnih činjenica i protokola, jer je znanstvenu fantastiku pretvorio u fantastiku.

Prevelika očekivanja...

završe razočarenjem.Tako i bi sa Gravitacijom.Pročitavši sve hvalospjeve upučene potonjem filmu,čuvši usporedbe sa Kubrickom i pridjeve poput "genijalan,revolucionaran i briljatan" očekivah upravo to.Nešto genijalno i revolucionarno.Međutim,dobih razočarenje.Ne razumijem u čemu je štos.Čemu takva pompa?Takvi hvalospjevi?Moram se složiti,međutim,da je gospodin Cuaron odradio odličan posao.Zaslužen Oskar.Scene u svermiru izgledaju spektakularno,a opet realistično.Kapa dolje!Međutim,smatram da je grijeh Gravitaciju uspoređivati sa Kubrickovom Odisejom.Gravitacija još jedan u nizu Holywoodskih survival filmova u kojima pratimo borbu glavnog junaka sa prirodom,životinjama,morem,planinom i slično.Vidjeli smo to bezbroj puta.Napete scene,opasne situacije itd.Smatram da su takvi filmovi limitirane kvalitete.U Gravitaciji nema drame,nema dubine.Cijeli film se sastoji od prikaza Sandre Bullock kako leti po svemiru i prčka po razno raznim strojevima i raketama.Najviše me zasmetala patetika i klišeji prisutni u filmu.Od ucviljenih razgovora sa samom sobom,prepunih klišeja do same karakterizacije likova.Nije mi jasna poanta Clooneyevog lika.Mislim da je on tu postavljen samo zbog Clooneya,a sa likom od Bullockice se nikako ne mogu poistovjetiti.Jedino što o njoj znamo jest da joj je kći umrla.Scena u kojoj njen lik u snu razgovara sa Clooneyem koji ju hrabri i govori da se bori i ide kroz život podignute glave me podsjeća na svaki drugi sentimentalni sportski film,a scena na kraju,kada se Bullockica hrabro ustaje na noge,diže patetiku na novu razinu.

Rutinska misija

Astronauti letilice 'Explorer' nalaze se na misiji u svemiru, s ciljem da poprave teleskop na jednom satelitu.Ali, kada delići od uništenog ruskog satelita rasuti po svemiru, oštete njihovu letelicu, odjednom se rutinska misija pretvara u košmar.Dvoje preživelih, medicinska inženjerka Ryan Stone (Sandra Bullock) i vođa misije, iskusni astronaut Matt Kowalski (George Clooney), upućeni su jedno na drugo, u grozničavom pokušaju da pronađu izlaz iz nepregledne tame kosmičkog bespuća...Proslavljeni meksički režiser Alfonso Cuarón stavio je sopstveni pečat na stvaranje nesvakidašnjeg filma o svemiru.Pored režije, napisao je scenario, uz svesrdnu pomoć sina, Jonása Cuaróna, a pojavljuje se i kao jedan od producenata i montažera filma.Tematika nepoznatog je vrlo primamljiva, jer pruža dosta mogućnosti za istraživanje.Stoga je lociranje radnje u tami svemira bila zgodna prilika da se kreira jedan intrigantan, privlačan scenario, da se filmofilima ponudi pitka, osvežena priča, totalno drugačija od mnoštva bljutavih jeftinih SF-baljezgarija. Nažalost, Alfonso Cuarón i ekipa njegovih saradnika, više su bili fokusirani na tehnički aspekt čitavog projekta.Vešto osmišljene i snimljene scene, koje nam stvaraju iluziju kako su naši junaci zatočeni duboko u svemiru, daleko od bilo kakve civilizacije, čine ovu SF-dramu, vizuelno atraktivnom.Dobar deo posla odrađen je u odlično opremljenim Shepperton Studios i u Pinewood Studios, u Engleskoj.Dakle, na mestima koja su dobro poznata režiseru, gde je stekao značajna i pozitivna iskustva, dok je radio na nekim prethodnim projektima ('Harry Potter and the Prisoner of Azkaban', 2004.).Cena je plaćena kroz tanak scenario, koji u suštini izgleda krajnje banalno.Stoga je razumljivo, što radnja ne nudi nikakav očekivani uvod, u smislu makar šturog objašnjenja, zašto se jedna žena bez prethodnog iskustva našla na takvom zadatku.Nekoliko pretenciozno ubačenih patetičnih scena, valjda je trebalo da izazove jake emocije kod publike. Nažalost, bojim se da je više doveo do nekog kontra-efekta u odnosu na očekivano.Kako god, neosporno je da su dvoje protagonista pružili zapažene performanse.Posebno se ovo odnosi na lik Ryan Stone, koju je Sandra Bullock iznela prilično ubedljivo, predstavljajući nam jednu hrabru ženu, potpuno posvećenu zadatku (uprkos teškoj prošlosti, koju pokušava da potisne u drugi plan). George Clooney tumači lik iskusnog astronauta, na dobro poznat način, tako da je Matt hladnokrvan, staložen, vedar i pun optimizma, čak i kada mu je život neposredno ugrožen.Dobri kadrovi u kombinaciji sa vešto napravljenom animacijom, uz jako dobre zvučne efekte (simulacija zlokobne tišine) uspevaju da nam dočaraju atmosferu straha i beznađa, kada se čovek nenadano nađe zarobljen u nepoznatom okruženju.To su upravo glavni aduti filma.A kako publika voli spektakle, nije ni čudo što su filmadžije iz 'Warner Bros.' napravile jako dobar, profitabilan posao.Box Office govori da su inkasirali blizu $270,000,000 za nešto više od 4 meseca prikazivanja na američkom tržištu.A to je u odnosu na uloženih $100,000,000 u produkciju, sasvim solidan rezultat. Svakako vredi da se pogleda, bez obzira što ga ne mogu svrstati u remek-dela američke kinematografije.Ali, ko zna, možda članovi Američke Filmske Akademije, misle drugačije...

Svemirska raspodija

Nekako tiho, bez puno pompe, bez vrištećih reklama koje se pojavljuju na svakoj drugoj web stranici ili možda izviruju sa omota zobenih pahuljica ili pašteta (khm 'Man of Steel' khm khm) u vašoj lokalnoj trgovini – dakle bez pretjerane medijske mašinerije pojavila se Gravitacija i svejedno poharala svjetska kina. Čisto zbog činjenice da će jedan ovako inteligentan i odličan film ljudi gledati samo zbog dobre preporuke "od usta do usta", pa uopće i nije potrebno trošiti milijune i milijune na reklamu.

Nekako je očito da je došlo vrijeme nekih novih blockbuster redatelja u Hollywoodu, koji neće tek zanatski odraditi posao zatupljujući gledatelje spektakularnim scenama masovnog uništenja poput Michael Baya, Rolanda Emmericha ili Petera Berga, već će nastojati ponuditi nešto iskonskije, celebralnije, i dublje iskustvo. Redatelji poput Christophera Nolana, Zack Snydera, pa u velikoj mjeri i Petera Jacksona stvaraju svjetove za sebe, obično daleko više vizonarski nastrojeni od gore spomenutih hollywoodskih plaćenika. A sada definitivno mogu ubrojiti i Alfonsa Cuaróna u spomenuto društvo. Meni je zapeo za oko sjajnom dramom ' Y tu mamá también' i nakon toga netipičnim odabirom ekranizacije trećeg dijela Harry Potter serijala, posao koji je fantastično odradio i meni je definitivno taj dio (uz dužno poštovanje Columbusu i Newellu) kvalitativno daleko najbolji i svakako najdraži. A onda je režirao mini remek-djelo, mračni i vizionarski post-apokaliptični SF 'Children of Men' koji je svakako bio odličan film, ali daleko prekriptičan za prosječnog gledatelja. I evo nas, nakon gotovo 7 godina filmske pauze - Cuarón u suradnji sa vlastitim sinom kao scenaristom je konačno pogodio gotovo idealni omjer inteligencije i hollywoodskog spektakla : nastala je maestralna Gravitacija.

Apsolutno se slažem s prethodnim recenzentom da je Gravitacija filmska škola u malome, počevši od besprijekorne režije do apsolutno zapanjujuće kinematografije, scenografije i aranžiranja svemirskih sekvenci koje oduzimaju dah rekao bih nekih 90% filmskog vremena. Rijetko kad se film doima tako vizualno spektakularan, a opet da nemate osjećaj da je preproduciran ili da su specijalni efekti progutali priču i pretvorili film u dječju igricu (eh Lucase, Lucase, što učini sa Star Warsima). Film nije uopće science fiction kako ga ljudi vole proglasiti, jer sve što se na ekranu događa gotovo da bi se u nekom realnom scenariju (osim par zamjerki, realnost je u Gravitaciji na visokoj razini) moglo dogoditi i u stvarnosti. Samim time film je čisti survival triler najbolje vrste, onakav kakav vas potpuno uvuče unutar platna, a način na koji Cuarón koristi svemirska prostranstva za postizanje nevjerojatnog osjećaja lebdenja i grozničavosti gubljenja gravitacije kao da ste ubačeni u centrifugu koja vas zavrti i ispljune, a vi nemate nikakav utjecaj gdje i kako ćete završiti zbilja je bez presedana. Iznimno inteligentna kamera i enorman osjećaj prostornosti apsolutno produbljuju doživljaj i mislim da je ovo najbliže što ćemo mi smrtnici ikada doći jednoj svemirskoj šetnji osim kakvog iznimno skupog 3D reality rješenja koja su nekad bombastično najavljivana – a ipak se do danas nisu ostvarila.

Učinite si uslugu i jednostavno odaberite najbolji mogući način da odgledate ovaj film, u nekoj IMAX dvorani možda, jer stvarno ovakvo iskustvo ne pojavljuje se svaki dan, a bez obzira na naočigled jednostavnu priču i ideju, film vas od prve do zadnje sekunde drži na rubu sjedala. Šteta što Cuarónu nisu dali da režira nove nastavke Star Warsa, jer ovako maestralni spektakli poput Gravitacije u hollywoodu su rijetke, gotovo endemske biljke...

Gravitacija

S obzirom na temu po kojoj je film snimljen mislim da je napravljen najbolje što se moglo. Sandra Bullock je fantastična i ne gine joj nominacija za oscara, a možda ga i osvoji. Film obavezno pogledat u 3D jer je i napravljen za tu svrhu jer mislim da gledanje u 2D jednostavno umanjuje vrijednost filma. Preporuka samo zbog Sandre i 3D-a, a film i sama napetost u njemu je sasvim prosječno i ništa novo, čak u nekim situacijama tako prozirno.

Revolucionaran, spektakularan, genijalan...

Unaprijed upozoravam čitatelje da će pokušaj recenziranja filma 'Gravity' biti satkan zapravo od različito formiranih rečenica koje služe samo i isključivo kao hvalospjevi ovom nezaboravnom filmskom doživljaju. Pa krenimo...
Niti volim 3D, niti volim Sandru Bullock, niti sam pretjerano veliki fan Cuaronovih dosadašnjih filmova (iako mu se mora priznati da nema slabog naslova u karijeri), ali opet, u kino sam otišao otvorenog uma nimalo oduševljen stvarima koje sam prethodno vidio u traileru.
I onda počinje...90 minuta filmske magije, ogledni primjerak za sve filmoljupce koji se planiraju baviti režijom, filmom općenito, jer Cuaron je ovaj film doveo do savršenstva. Od spektakularnih prikaza svemira, Zemlje, do vrlo vjerojatno najbolje upotrebe 3D tehnologije na filmu; on (zajedno sa sinom Jonasom scenarist) priča u suštini zapravo vrlo jednostavnu priču o preživljavanju u svemiru. Kada misija krene po krivu, dva preživjela astronauta se moraju snaći u beskonačnosti svemira, u vječnoj tišini, i preživjeti. Zapravo je fascinantno koliko slojeva prave drame Cuaron slaže, pritom nikako ne zaboravljajući da svakom sljedećom scenom sve više brinemo za ta dva lika, sa svakom sljedećom scenom Cuaron vizualno i zvučno udara na naša osjetila s nepogrešivim učinkom.
Svakako pomaže Sandra Bullock u ulozi života, do sada precijenjena Oscarovka (nezasluženo) pokazuje koliko zapravo može odglumiti u izrazito zahtjevnoj ulozi. Podrška Clooneya je odlična, šarmantan kao i uvijek, daje odličnu dimenziju više svome liku. Treći akter je svakako svemir za kojeg se ne mogu reći neke dobre osobine i on služi scenaristima poput nekog zlikovca; taman, negostoljubiv, surov i ne oprašta greške.
Ne bih htio dublje secirati radnju, iako se itekako ima pričati o ovome filmu, jer bi to bilo nepravedno prema budućim gledateljima, ali dajem jednu veliku preporuku. Pogledajte ovaj film, u kinu, u 3D-u (nisam mislio da ću to reći) jer će bez ikakve sumnje imati glavnu riječ na Oscarima 2014. godine. Ako vas nije briga za Oscare pogledajte jer se zaista radi o genijalnom filmu, koji je u isto vrijeme revolucionaran i interesantan, jak na svim poljima, ozbiljno 'štivo' za svakog ljubitelja sedme umjetnosti.