RFP: Produkcija animiranog filma, radna kopija

Radna kopija se sastoji od konačnog definiranja predložaka koji će se snimati, a to je:
1. Kopiranje
2. Koloriranje
3. Izrada pozadina
4. Trik snimanje
5. Izrada radne kopije

Prije nego se pozabavimo navedenim točkama valja napomenuti da se u slučaju uporabe kompjutora ta faza tehnički razlikuje od tehnologije cel-animacije jer se tada crteži ne kopiraju već skeniraju i boje kompjutorski, a ne ručno. No, animacija uz pomoć kompjutora je tek tehnološka inačica klasične animacije na koju ćemo se mi usredotočiti u ostatku teksta. Sve što ćemo navesti u tekstu se veoma lako može primijeniti i u kompjutorskoj animaciji. Kod izrade 3D animiranog filma ova faza se pak potpuno razlikuje, ali mi ćemo se usredotočiti na izradu 2D animiranog filma.

1. Kopiranje (eng. copy) - svi crteži karaktera se precizno kopiraju sa papira na celove, da bi se mogli animirati u planovima. Kopira se najčešće tušem, ali postoje i druge tehničko-likovne mogućnosti npr. pastele, flomasteri itd. Kod uporabe kompjutora to se zove skeniranje. Kopisti moraju biti vješti crtaći, njihovi crteži se ne smiju međusobno razlikovati u likovnome stilu linije od originala. Kopiraju sve što je na papiru nacrtano olovkom, a crteži i oznake u boji su obično sheme ili upute koje im je animator dao vezane uz kopiranje, tu se obično misli na boju linije, narezivanje i ukopiravanje.
U desnom donjem uglu kopist će napisati broj kadra, rimskim brojem broj plana i broj folije u kadru. Kopirani ekstrem se ne zaokružuje. Nakon kopiranja olovka se arhivira, a u fasciklu ostaju samo iskopirani celovi. Tada se fascikl šalje dalje na koloriranje.

2. Koloriranje (eng. coloring) se još zove i dekanje. Kod klasičnog animiranog filma to se radi ručno. Koloriraju se karakteri sa stražnje strane cela, tako da boja ne prekrije kopističku liniju (outline). Boje se jednolično nanose na cel, to je zapravo tehnički postupak i obično nema umjetničku vrijednost, osima ako nije u pitanju art film. U slučaju kompjutorskog bojanja linija mora biti zatvorena. Redatelj je dužan na osnovi model-liste odrediti palete boja koje će se koristiti kod koloriranja svih detalja karaktera.

Koloristi obično rade i likovne efekte, grafički stiliziraju i naglašavaju brze pokrete, zamjenjuju tkz. sfumato. Šmungovi su zamućeni bridovi i ne smiju se vidjeti u filmu. Rade se u boji koja proizvodi taj švung, njima se dobiva stroboskopski efekt, tj. gubi se oštrina pokreta. Upotrebom kompjutora takvi efekti su lakše izvedivi.

3. Izrada pozadina (eng. backgrounds). Izrađuju ih vrsni i vješti scenografi (eng. background artists) koji posjeduju slikarske vještine i likovnu naobrazbu. Scenografi su u likovnom smislu dužni slijediti likovno rješenje pozadina iz model-liste. Kopiraju gl. crteže pozadina sa svim detaljima u zadanom formatu i zadanoj likovnoj tehnici. U slučaju da u kadru postoje formakete (prednje pozadine), koje smo spominjali u prošlom tekstu, scenograf je dužan izraditi i te pozadine te ih nalijepiti na cel. Sa izradom pozadina, sve je spremno za snimanje.
Prije nego se krene na sljedeću točku, organizator cijelog projekta će još jednom provjeriti sav materijal koji se nalaze u fasciklu:
*sve folije poredane po planovima od 1. do posljednjeg.
*sve pozadine i formakete.
*sve kompozicije.
*sve sheme za vožnje štiftova i stola.
*sve listove kartona snimanja poredane od 1. do posljednjeg.
Tek kad je to provjereno i kad je organizator siguran da je sve u redu i na svom mjestu, tek tada se kreće na sljedeću točku treće produkcijske faze, trik snimanje.

4. Trik snimanje je ključna faza u nastajanju animiranog filma, jer se sve što je do tada napravljeno na papirima i celovima napokon se snima na filmsku traku. To je neka vrsta fotografiranja jer se svi crteži snimaju kvadrat po kvadrat, a ne kontinuirano, kao što je to slučaj sa igranim filmom. Tek se reprodukcijom dobiva dojam pokreta.
Trik-kamera (eng. rostrum camera) se sastoji od tri dijela:
*kamere
*stola
*rasvjete
Kamera se nalazi iznad stola, na nosaču, i može se po vertikali kretati dolje-gore. Dok se stol pak može okretati i micati lijevo-desno, te imati rasvjetu odozdo. Kamera se ne može približiti manjoj veličini kompozicije od 9x5 cm. jer tada zaklanja rasvjetu sa strane. A najveća moguća udaljenost od crteža ovisi o najvećoj mogućoj kompoziciji određenog kadra. Tu do izražaja dolazi automatsko oštrenje, ključni dio kamere.

Snimatelj (eng. cameraman) pri snimanju mora točno slijediti upute iz kartona snimanja, te kvadrat po kvadrat snima folije ispod kamere vodeći računa o danim uputama i shemama za promjenu komp., rotiranje, vožnju štiftova, pretapanja, zoom itd.
Novije kamere su nadograđene kompjutorskom opremom pomoću koje snimatelj može lakše kontrolirati sliku i unaprijed odrediti sve potrebne tehničke zahvate za svaki kadar pojedinačno.

Uz klasično trik-snimanje postoje još dvije inačice snimanja:
*multiplan (eng. multiplane) pruža mogućnost prikaza zbiljskog kretanja kamere kroz prostor, jer imamo nekoliko staklenih ploha jednu ispod druge, tj. paralelne stolove koji su razloženi na nekoliko nivoa na kojima se nalaze celovi ambijenata u koji ćemo ući kvadrat po kvadrat u kontinuitetu. Time se rješava problem relativnog kretanja u prostoru.
*rir (eng. aerial image rostrum, rear) je uređaj koji se sastoji od sustava ogledala, trik-kamere i rotoscopa. Rotoscop je zapravo projektor uz pomoć kojeg možemo kvadrat po kvadrat projicirati snimljeni materijal sa filmske trake na crtaći pult. Obično se koristi za snimanje miješanih žanrova, npr. igrani i animirani ('Tko je smjestio zeki Rogeru', 'Space Jam').
Nakon što snimi sve predloške na filmsku vrpcu, snimatelj će vrpcu uskladištiti i poslati na razvijanje, a producent će arhivirati predloške (crteže/celove).

5. Izrada radne kopije
Radna kopija je razvijena pozitiv-kopija iz negativa koji je snimljen trik-snimanjem. Svrha izrade radne kopije je montaža slike, a ujedno može poslužiti i za provjeru da li je sve zaista snimljeno prema kartonu snimanja, kako je bilo i zamišljeno. Kada je samo dio radne kopije gotov, producent, redatelj, gl. animator i svi ostali važniji ljudi koji su sudjelovali u proizvodnji od prve faze produkcije prvi pregledavaju radnu kopiju, i to po mogućnosti u kinodvorani. Kod te 'kontrolne' projekcije lakše je uočiti još neke moguće pogreške, ako ih ima, te ponoviti snimanje, ako je potrebno. Negativ filma, kao i radna kopija se zatim tehnički profesionalno uskladištavaju u za to predviđenom prostoru.

Time je završena treča produkcijska faza u izradi animiranoga filma. Nakon toga slijedi još samo posljednja, postprodukcijska faza - ton kopija. O tome u sljedećem tekstu, a do tada - pozdrav.

naslovna - multiplane kamera koji je izumio Walt Disney