RFP: Filmski manifesti

Baš poput obilježja vremenskih razdoblja na kojima jaše svaki revniji profesor književnosti, određeni su se trendovi u umjetničkim vodama odražavali i na filmske procese. Uz art must koji se vezivao uz sveprisutna društvena zbivanja, svoje su viđenje i smjernice dali kreativci i vizionari, utirući put drugačijim filmskim izričajima.

Iako su se uz manifeste kao osnovni minusi nerijetko navodili omraženi pojmovi ideologije, pamfletaštva i jednoobraznosti, a često su ih napuštali i sami autori, kritične mase koje su bile vezane uz pojedine pokrete zaista su iznimno utjecale na filmske slike i prilike. Proglasa je bilo mnoštvo, no donosimo samo najutjecajnije i najzanimljivije.

Priča o manifestima nekako počinje s Ricciottom Canudom, talijanskim filmskim teoretičarem (neki ga smatraju prvim filmskim teoretičarem uopće), koji je 1911. objavio 'Manifest sedme umjetnosti' / NASLOVNA / u kojem je film predstavljen kao sedma od artističkih sila. Canudo se zbog isticanja fotogeničnosti kao svojstva duše i tijela koje prikazuje film smatra začetnikom impresionizma (ovdje pročitajte više), ali i onim koji je odškrinuo vrata futurizmu.

Iza termina Futurist cinema kriju se Marinetti, Bruno Corra, Emilio Settimelli, Arnaldo Ginna, Giacomo Balla te Remo Chiti. Početak je 20. stoljeća. Počevši s proglasom Futurističko sintetičko kazalište koji je donio revoluciju talijanskom teatru, veličanje filma se samo naslonilo na već postojeće ideje vezane uz druge artističke napore. 'Pravljenje ekspresivnog medija koji će biti idealan instrument nove umjetnosti, veći i sjajniji od svih postojećih' – samo je jedna od futurističkih teza, a zahtjev je poliekspresija. Ista se postiže kroz interpenetraciju, nerealnu konstrukciju ljudskog tijela, disproporciju, analogiju, dekompoziciju i rekompoziciju... Da biste razumjeli detalje, kliknite!

Futuristi daju mnogo primjera: ako neki lik svojoj dragoj kaže 'Lijepa si poput kakve gazele' – futuristički sineast odmah ima prikazati krdo gazela. Futuristički su proglasi pokrenuli lavinu avangardnih filmskih zbivanja, što smo vam već pojasnili u kinu za intelektualce. Povijesno gledano, prvi futuristički film (1913. ili 1914.) je ruski: 'Drama futurističkog cabareta br. 13' u režiji Natalie Goncharove te Mikhaila Larionova.

'Stav znači stil, a stil znači stav', ovim su riječima, između ostalog, Lorenza Mazzetti, Lindsay Anderson, Tony Richardson te Karel Reisz 1956. Velikoj Britaniji proglasili Free cinema manifest. Za ono vrijeme prilično eksperimentalnim dokumentarcima 'Together', 'O Dreamland' te 'Momma Don't Allow' inzistirali su na realizmu, nekorištenju scenarija te slobodnom, reportažnom, snimanju po ulicama.

Poseban su naglasak dali stvarnim ljudima i sadašnjosti, dopuštajući da kamera bude sudionik u akciji te smatrajući da ni jedan film ne smije biti preosoban. U širem smislu, ovaj je filmski pokret bio svojevrstan protest koji je potaknuo bavljenje socijalnim temama, otuđenosti pojedinca te je film iz puke umjetnosti stavio u funkciju čovjeka. Paralelne pojave u drugim zemljama nazivale su se cinema verite ili pak direct cinema.

Možda najpoznatiji filmski manifest je Dogme 95, kreativni pokret koji je zbog ekscentričnosti jednog od svojih čelnika, Larsa von Triera, dobio veliki publicitet. Dogmaši poput Triera, Thomasa Vinterberga, Sorena Kragha Jacobsena i Kristiana Levringa su pred nepunih 11 godina potaknuli jednostavnost filmske produkcije, dali veliki naglasak priči i glumačkoj izvedbi, osnažujući izbjegavanje umjetnog osvjetljavanja i raznih post-intervencija. Pravo ime manifesta je Zavjet jednostavnosti i isti sadrži desetak poprilično strogih pravila, no opće je poznato da ih se od samog proglasa nisu uspjevali pridržavati ni sami tvorci.

Naime, kamera iz ruke je bila must, snimati se moglo samo na autentičnoj lokaciji, bez ikakvih dodatnih rekvizita, optičkih filtera te zvukova, a inzistiralo se i na nepotpisivanju filmova kako bi se film procjenjivao po kvaliteti a ne po imenu autora. Trierovi 'Idioti' (1998) te Vinterbergov 'Festen' iz iste godine najpoznatiji su filmovi u ovoj maniri.

Pluginmanifesto, dokument iza kojeg stoji Ana Kronschnabl, je najnovijeg datuma (2001., Bristol) te se odnosi na izazove koje pred filmaše stavlja internet te razne blagodati moderne tehnologije, uključujući i mobilnu telefoniju. Kronshnablova se plugincinema free film projektom zalaže za korištenje slobodnog softvera, kreaciju i distribuciju on-line filmova te nastoji profilirati internet kao novi medij. Sve što vam treba je Real Player i ideje koje su različite od onog što je već snimljeno, a plug in kolektiv vam na svojim stranicama nudi mogućnost interaktivnog vježbanja, rječnik tehničkih pojmova te još mnoštvo informacija, uz neizbježno gledanje filmova.