RFP; Produkcija animiranog filma, ton-kopija

E sad se sigurno pitate, “kako posljednju?” kada smo na početku, u prvom tekstu spomenuli da se produkcija animiranog filma sastoji od ukupno pet faza. Naime, peta faza se ne odnosi na samu proizvodnju animiranog filma, več na ljude koji ga proizvode i posebne elemente u produkciji, no o tome u dogledno vrijeme, idemo po redu.

Dakle, posljednja, a ujedno i najskuplja faza produkcije, koja se još zove i postprodukcija je Ton-kopija, postupak kojim će za vjeke vjekova slika i zvuk naći na jednom zajedničkom nosaču. Ta faza se sastoji od ukupno osam potfaza:

1 Montaža slike

2 Montaža negativa

3 Skladanje i snimanje glazbe

4 Kreiranje i snimanje zvukova

5 Montaža glazbe i zvukova

6 Sinkronizacija

7 Ton-kopija

8 Kolaudacija filma

Prije nego se bacimo na prvu potfazu, valja spomenuti nekoliko sitnica. A to je sljedeće; ton kopija je finalna kopija za javno prikazivanje, te se u profesionalnim kinematografijama toj fazi posvećuje isto toliko pažnje i vremena kao i svim dosadašnjim fazama ukupno. Važnost te faze je porasla zahvaljujući razvoju tehnologije. Sada kad smo to razjasnili možemo krenuti dalje.

1 Montaža slike (Eng. Editing)- je postupak konačnog spajanja svih snimljenih kadrova, tj. slike u jednu cjelinu, kako je zamišljeno u knjizi snimanja, iako se ponekad u finalnoj verziji forma filma i malo razlikuje od onoga u knjizi snimanja. U tom procesu sudjeluju redatelj i montažer (Eng. Editor). Montažer mora imati istančani osjećaj za timing, a zadatak mu je da u svemu slijedi redateljeve zamisli, no daroviti montažeri nerijetko i bolje od redatelja osjećaju kako točno treba realizirati kontinuitet radnje između dva kadra. Montaža slike se radi na montažnom stolu na kojemu je moguće izrezati svaki pojedini kadar i svaki pojedini kvadrat filma, ili ga pak premjestiti na drugo mjesto. Sve to se kontrolira na monitoru. U postupku montaže se koristi radna kopija koja završetkom te potfaze gubi svoju važnost. Ona služi samo kao referenca za montažu negativa u konačnu formu filma.

2 Montaža negativa- negativ se montira na posebnom uređaju. Iz njega se izbacuju kvadrati kojih više nema, ili se premještaju na drugo mjesto. To se radi očitavanjem brojčanih oznaka koje postoje na filmskoj traci. To je prilično jednostavan mehanički postupak, ali osjetljiv po svojim posljedicama. Najvažnija stvar nakon montaže je da se negativ čuva  od oštećenja, jer je negativ zapravo ‘gen’ filma, tj. iz njega će se kasnije razviti pozitivi i nove kopije filma. Preporučljivo je izraditi i internegativne, rezervne kopije negativa, jer se u većini slučajeva originalni negativ s vremenom uništi i pohaba.

3 Skladanje i snimanje glazbe (Eng. Music)- nakon montaže slike, na red dolazi glazba, veoma važan posao, jer često upravo glazba podigne kvalitetu filma. Postoje dvije vrste glazbe za film; arhivska, tj. več postojeća i novokomponirana glazba. Ako se u filmu ne rabi več postojeća glazba, tada ju valja skladati, to je posao za kompozitora (skladatelja). Kompozitor u miru i pažljivo pogleda sirovu kopiju filma ne bi li pronašao inspiraciju, no važno je da se prije svega ipak konzultira sa redateljem, jer i redatelj sigurno ima neka svoja mišljenja i prijedloge oko glazbe u filmu. Zadatak kompozitora je da sve glazbene dionice razloži na sekvence, te da posebno snimi glazbene jinglove, efekte i sl. Nakon što je kompletna glazba snimljena, svaki ulaz zasebno će se presnimiti na tkz. Perfo. To je traka sa perforacijama na koju se snimaju zvukovi.

4 Kreiranje i snimanje zvukova (Eng. Sound)- Zvukovi u animiranom filmu imaju posebno veliku važnost, jer je opće poznato da za razliku od igranog filma, gdje se snima i zvuk, kod animiranog se sve naknadno dodaje i kreira. Kao i kod glazbe postoje arhivski zvukovi, te oni novokreirani. Arhivski zvuci su najčešće zvukovi prirode ( kiša, grmljavina, lišće, žubor vode itd.) te zvukovi koji se često ponavljaju (koraci, zatvaranje vrata, škripanje itd.). Uobičajeno je da mnogi veliki profesionalni studiji imaju velike i bogate fonoteke najrazličitijih zvukova u svim inačicama. Novokreirane zvukove proizvode kreatori zvukova, koji stiliziraju zvukove i daju im potpuno novi kreativni i izričajni smisao. Snimanje zvukova veoma je slično snimanju glazbe, dakle zvukovi se snimaju zasebno i u različitim varijantama, te se u finalu prepisuju na perfo. Također se kod snimanja zvukova koristi i Fonogram-zvučni zapis. To je zapravo termin za zapis u kartonu snimanja koji se radi na osnovi več snimljenih zvukova ili sinkronizacija. Često se koristi u filmovima kod kojih je npr. dijalog unaprijed snimljen, pa se animacija prilagođava zvuku. U današnje vrijeme, napredak digitalne tehnologije je uvelike pomogao izradi zvukova, pa se perfo nije potreban.

5 Montaža glazbe i zvukova (Eng. Sound editing)- u stranim visokobudžetnim produkcijama to radi montažer specijaliziran za montažu zvuka, no kod nas obično montažer slike montira i zvuk. Montaža glazbe i zvukova se radi za istim stolom kao i montaža slike, tj. montaža slike često posluži kao referenca za montažu zvuka, a zahvaljujući perfu moguće je precizno poklopiti odgovarajuće glazbene dionice za odgovarajućim kadrom. Zadatak montažera zvuka je da napravi montažni plan, tj. da raspodijeli skupine dionica i zvukova po pripadajućim kadrovima, tj. ulazima. Da bi montažer mogao precizno poklopiti početak zvuk/glazbe sa slikom ravna se po pipseru- znakovni zvuk koji označava start, a odgovara nuli.

6 Sinkronizacija (Eng. Rerecording)- tehnološki postupak međusobnog usklađivanja glazbe i zvukova. Pitanje koje vam sada sigurno prolazi glavom je; 'zašto opet usklađivanje glazbe i zvuka kad je sve riješeno u montaži spomenutoga?'. E pa, stvar je u tome da su zvukovi i glazba kod montaže tek tehnički postavljeni na svoja mjesta u odnosu na sliku, a sinkronizacijom se određuju njihove međusobne vrijednosti kao npr. jačina zvuka, pretapanje, nestajanje, postepeno nastajanje itd. U procesu sinkronizacije sudjeluju ponovno redatelj i montažer sa svojim montažnim planom, a sam tehnički postupak vodi ton-majstor. Rezultat sinkronizacije je kompletna usklađenost slike sa zvukom sa svim prije spomenutim vrijednostima.

7 Ton-kopija- još poznata kao i nulta kopija filam je tehnološki cilj izrade jednog filma bilo koje vrste i žanra. Na istoj filmskoj traci se nalaze usklađeni i ton i slika, spremni za reprodukciju.  No da bi se dobila tkz. nulta kopija potrebno je izraditi ton-negativ, svjetlosni zapis zvuka na traci. Uz pomoć negativa slike i zvuka montažer negativa slike izrađuje prvu ton-kopiju filma koja služi za eventualne intervencije, grešaka, tj. još uvijek ne smije ići u distribuciju. U visokobudžetnim produkcijama to se još zove korekcijska kopija, na osnovi koje se tada izradi prva ton-kopija za distribuciju.

8 Kolaudacija filma- prva zatvorena projekcija filma producentima i ljudima koji su sudjelovali  u izradi filma od samog početka (organizator, redatelj, gl. crtači i animatori), te davanje prolazne ocjene filmu od strane producenata i davanje dopuštenja za javno prikazivanje. Važno je da projekcija bude na velikom platnu, kao što će biti i u distribuciji.

I to je u biti to, imate gotov film, spreman za distribuciju. Jedino što vam sada predstoji je reklama, tj. eksponirati film u javnost. Kao što je več spomenuto na početku ovog teksta, sljedeći puta ćemo se još pozabaviti petom fazom koja zapravo nema izravne veze sa samom proizvodnjom filma, ali sve jedno se smatra dijelom produkcije, a do tada pozdrav!