RFP: Foley majstori

Foley efekti su zvučni efekti koji se filmu dodaju u fazi postprodukcije kad se snimljeni materijali opremaju pratećim zvukovima koje mikrofoni na setu obično ne uhvate jer se njima snimaju isključivo dijalozi. Na taj način kontrolira se učestalost, kvaliteta i intenzitet zvukova i šumova kao što su koraci, šuškanje tkanine, škripanje vrata, okretanje stranica knjige i sl. Proizvodi ih Foley majstor ili Foley tim u za to predviđenom Foley studiju pomoću pokreta vlastitog tijela, predmeta iz svakodnevnog života ili kombinacije tijela i pokreta, a snimaju se na zasebne Foley vrpce. Dakle, kao što već slutite, zvuk vaše omiljene scene seksa proizveden je ne tako strasnim lupkanjem šake Foley umjetnika o pileći batak.

Naziv Foley toj je praksi nadjenut u čast Universalovom pioniru zvučnih efekata, Jacku Foleyu (1891- 1967) koji je rad na filmu započeo kao kaskader, filmski novinar, scenarist i redatelj krupnih kadrova?! (krupni kadrovi pokreta kao što je posezanje ruke za pištoljem snimani su zasebno), a s vremenom se premetnuo u revolucionara zvučnog filma, opremivši popratnim zvukovima, između ostalih, i 'Draculu' Toda Browninga iz 1931.

Kruna Foleyeva filmskog rada, Kubrickov 'Spartak', ujedno je i zadnji film na kojem je radio, a za vrijeme snimanja redatelju je uštedio znatan trud i novce. Kubrick navodno nije bio zadovoljan zvukom u sceni u kojoj rimska vojska maršira u bitku, pa je htio ponoviti snimanje, što bi iziskivalo dva dodatna dana rada. Foley je tada otrčao u svoj auto i vratio se s velikim kolutom ključeva, zazveckao i stvorio baš onakav zvuk kakav je Kubrick želio čuti.

Jednom je Foley izračunao da je u svojoj karijeri prehodao više od 8000 kilometara u Universalovom studiju nasnimavajući filmske korake. Navodno je mogao, uz pomoć štapa kojim je hodajući lupkao, simulirati korake troje ljudi, a imao je vlastito mišljenje i o hodu filmskih zvijezda; Rock Hudson je pravio solidne korake, Tony Curtis brze, a Marlon Brando bio je mekog koraka. Foleyu, koji je težio i do 113 kg, najmrže je bilo oponašati ženski korak.

Uobičajeni Foley tim u prošlosti se sastojao od 'šetača' koji proizvodi zvukove i tehničara koji ih je snimao. Foley pozornice su najčešće izgledale kao napušteni filmski smetlarnici s gomilama posuda, praznih limenki, metalnih pladnjeva, noževa, vilica, noćnih posuda i automobilskih haubi, a centralno mjesto svakog takvog studija bila je površina za hodanje na kojoj su se proizvodili zvukovi različitih vrsta koraka.

Dok je 'šetač' hodao, udarao kokosovom ljuskom u drugu kokosovu ljusku, sjedio na Foley stolcu (posebno dizajnirani stolac koji ne škripi) ili se bacakao po pozornici prateći filmsku snimku na platnu, tehničar je proizvedene zvukove snimao na posebne vrpce. Danas je posao Foley majstora ipak nešto lakši jer im digitalna tehnologija omogućuje naknadno nasnimavanje i korištenje zvukova iz zvučnih arhiva i knjižnica, ali tehnike dobivanja zvukova kojima se služe današnji majstori istovjetne su tehnikama kojima se tridesetih služio Jack Foley.

Za razliku od starih majstora zvuka, današnji Foley umjetnici su potpisani na odjavnoj špici i za to dobivaju zaslužena priznanja. Andy Malcom, jedan od najvećih Foley majstora današnjice koji je 2002. bio nominiran za nagradu Genie za zvuk na filmu 'Spider' Davida Cronenberga, u vezi svog posla je izjavio: 'Dok snimatelj dijaloga cijeli dan sjedi pred kompjutorom, ja sam od jutra do mraka na nogama, bacam automobilska vrata naokolo i udaram u pečenu piletinu'.

Tri su različite kategorije zvukova koje nastaju u Foley studijima: koraci, pokreti i ostali zvukovi, a svaka od tri navedene kategorije snima se na zasebnu vrpcu.

Zvuci koraka još se uvijek proizvode na Foley podu koji je pokriven različitim kombinacijama materijala, ovisno o efektu koji se želi postići. To može biti beton, pijesak, mramor, drvo ili šljunak. Proizvedeni zvuci koraka moraju biti apsolutno sinhronizirani s onima na filmu, a to je prilično teško izvesti s obzirom da je mikrofon fiksiran, a Foley majstor ima svega nekoliko metara kvadratnih poda na raspolaganju.

Dok hodaju ili trče, općenito dok se kreću, ljudi proizvode zvukove. To su zvuci pokreta – šuštanje tkanina, dodirivanja, češkanja i sl. Njihovo snimanje čini drugu fazu Foley rada u kojoj 'šetač' sjedi ili stoji otprilike 1 m ispred mikrofona u zvučno izoliranom studiju i pomoću raznih tkanina i predmeta proizvodi željene zvukove.

U treću kategoriju spadaju ostali zvukovi, dakle svi oni koji nisu nastali koračanjem ili šuštanjem odjeće, dakle udarci, padovi tijela, pucnjevi, poljupci i sl. To je ujedno i najzabavnija faza Foley djelatnosti jer uključuje korištenje svih zamislivih predmeta za postizanje željenog zvuka. Evo nekih primjera:

Konjski kas: dvije polovice kokosovog oraha udaraju jedna o drugu
Poljubac: Folej Majstor ljubi vlastitu ruku
Klizna vrata (Star Wars): FM vadi list papira iz koverte
Klizna vrata (Star Trek): FM kombinira zvuka bacača plamena i škripe tenisica
Lepet ptičjih krila: FM udara rukavicom o rukavicu
Udaranje testisa u stražnjicu: FM lupa sirovim pilećim batkom u ruku ili drugi batak
Zvuk koitusa: FM miješa rižinu kašu
Hrvanje u ringu; FM se udara aluminijskim plehom po glavi

I za kraj, nekoliko ilustrativnih primjera:
porno Foley majstor
samoranjavanju sklon majstor zvukova hrvanja u ringu
loš primjer rada Foley majstora
rad studenta štrebera

Korisni link na interesantnu i poučnu stranicu entuzijasta Foley umjetnosti.