Na pola puta do canneske palme

'Loš odgoj' francuskog miljenika, Španjolca Pedra Almodovara, prikazan je van konkurencije i dobio je mahom odlične kritike. Poluautobiografski film prati živote dvojice prijatelja (od kojih je jedan redatelj) od 60ih preko 70ih godina do današnjih dana kroz prizmu strogog katoličkog odgoja i škole te Madrida 80ih godina (kada se Almodovar doselio iz svog rodnog sela) i to kroz tri nelinearne priče. Okarakteriziran je kao najzreliji njegov film do sada, i po tematici i po realizaciji, impresivnog vizualnog doživljaja, a jedina mala opaska ide na račun činjenice da je to ipak 'najmainstream' film proizašao iz Almodovarove male tvornice magije.

Drugog su dana prikazana i dva filma pretendenta na Zlatnu palmu: 'Nobody Knows' japanskog redatelja (ujedno i scenariste) Kore-eda Hirokazua i 'The Consequences of Love' Talijana Paola Sorrentina. 'Nobody Knows' bavi se istinitom pričom o četvero djece koje je majka napustila, ali su se ona nastavila brinuti sama za sebe, kradući i proseći. 160 minuta obrađuje njihovu polaganu propast. Nenaviklim su se zapadnjacima učinile preduge Kore-edaove minute no kritika hvali režiju i scenarij, zrelost filma, posvećenost detaljima i senzibilitet kojim je napravljen.

Paolo Sorrenti je sa svojim debitantskim filmom, trilerom 'The Consequences of Love' izazvao pomalo mlake kritike. Film govori o 50-ogodišnjaku koji se zbog nekih nepodmirenih mafijaških dugova skrio u švicarskom hotelu u sobi gdje sam provodi osam godina. Redatelju najviše zamjeraju lošu strukturu filma u kojem se tek na kraju dozna zašto čiko čami sam u hotelskoj sobi, dok pohvale, koji ipak ima, idu na račun glume Toni Serville (glavnog lika)  i fantastičnom zvuku i slici jer je film sniman pomalo spotovskim stilom.

'The Motorcycle Diaries' brazilskog redatela Waltera Sallesa govori o Che Guevarinom osmomjesečnom putovanju Južnom Amerikom daleke 1952. još dok 23-ogodišnji student medicine Ernesto Guevara nije postao karizmatični vođa revolucije.  Redatelj je film temeljio na zapisima koje su tijekom putovanja vodili Guevara i njegov prijatelj i suputnik Alberto Granado, a kritika ishvalila kao najbolji njegov film do sada.

'Život je čudo', Emira Kusturice, naveliko je propagiran i predstavljen od samoga redatelja kao nastavak njegove borbe protiv Hollywooda. Poprište filmske radnje opet je Balkan, oslikan u tipičnom Kusturičinom tragikomičnom svjetlu. Magarac koji se tvrdoglavo postavi na željezničke tračnice i blokira promet, medvjedi koji provaljuju u kuće i operna diva koja se skine usred nogometne utakmice - samo su neke od scena kojima obiluje priča o srpskoj obitelji u ratom zahvaćenoj Bosni. Od Kusturice se očekivalo da će pobjedom na ovogodišnjem Cannesu postati redatelj s najviše Zlatnih palmi, ali su nakon projekcije mnogi bili razočarani. Ne zato što je film loš, nego zato što je napravljen po već viđenom i provjereno Kusturičinom modelu bez ikakvih novosti. 

U subotu je prikazan prvi od dva animirana filma uvrštena u konkurenciju - 'Shrek 2'. Film je napravljen po istoj formuli kao i prvi 'Shrek', a ona uključuje izvrsnu kompjutersku animaciju, zvijezde koje su oglasile smiješne likove te toplu i duhovitu priču o istinskim životnim vrijednostima. 'Shreku 2' zamjera se sladunjavost likova i radnje, isforsirana korektnost humora i komercijalna vrijednost za sve 'od 7 do 77'. No, nitko ne osporava da će postati hit.

Mnogo manje zvijezda i medija bilo je na subotnjoj premijeri 'Old Boya' južnokorejskog redatelja Park Chan-wooka. Film je inspiriran japanskim stripom iz 1997. i snimljen kao drugi dio trilogije s temom osvete. Glavni lik filma Oh Dae-soo je bez razloga otet i zatočen u podrumu dugih 15 godina. Jedina veza sa svijetom je televizor preko kojeg saznaje da mu je ubijena žena i da je on glavni osumnjičeni. Njegov otmičar ga oslobodi, a zatim mu predlaže igru - ako otkrije istinu, moći će se suočiti s njim. Filmom dominira glavni glumac, Choi Min-sik, za kojega se priča da je glavni pretendent na nagradu za najboljeg glumca u Cannesu.

Nedjeljom je dominirala projekcija 'Kill Bill Vol.2', ali našlo se mjesta i publike za francuski film 'Look At Me' redateljice i glumice Agnes Jaoui. Film prati djevojku zaljubljenu u pjevanje koja je ne zadovoljna svojim tijelom i svijetom koji ju okružuje. Galerija disfunkcionalnih likova nadopunjena je njenim ocem, njegovom djevojkom te učiteljicom pjevanja. Film donosi zanimljivu sliku pariškog društva i jedne neobične zajednice, no nikakvog posebnog dojma ostavio nije.

Sva festivalska pažnja jučer se usmjerila na Michaela Moorea i njegov dokumentarac 'Fahrenheit 9/11'. O radnji i svim peripetijema koje su se stvorile oko tog filma mogli ste čitati na našim stranicama. Nakon projekcije redatelju su aplaudirali punih petnaest minuta - publika, kritika, novinari i organizatori puni su hvale i oduševljenja. Kolike su mu šanse za pobjedu, još uvijek je teško kazati, ali neosporno je da je izazavao oduševljenje kakvo se zaista rijetko viđa.

'Die Fetten Jahre sind vorbei' ('The Edukators') redatelja Hansa Weingartnera imao je tu 'nesreću' da bude prikazan nakon Mooreovog filma. Ova drama je prvi njemački film uvršten u konkurenciju nakon jedanaest godina. Jan, Peter i Jule osnivaju 'The Edukators' - mladi buntovni ljudi koji sanjaju o društvenoj promjeni, skupina koja uznemirava bogate na nenasilan način. No trenutak nepažnje dovodi ih u situaciju u kojoj postaju otmičari, a društvo protiv kojeg se bore kreće u potjeru za njima. Film je uspkos nezgodnom terminu podigao dosta prašine zbog svoje hrabre antikonformističke poruke i originalne ideje koja ga svrstava u sam vrh ovogodišnjih konkurenata za Zlatnu palmu.

'Tropical Mandalay' Apichatponga Weerasethakula je canneski debut za tajlandski film no publici koja izlazila iz dvorane za vrijeme trajanja projekcije to nije značilo puno, a još manje onima koji su ostali do kraja filma da bi izrazili svoje negodovanje na sav glas. Filmska priča ima dva aspekta - homoseksualnu ljubavnu avanturu u malom gradiću, nakon koje se naglo prebacuje na potragu za mističnim tigrom u džungli. Redatelj je izrazio svoje razumijevanje za publiku pretpostavivši da je film malo teže štivo da bi ga svi razumjeli.