Druga polovica puta do Zlatne palme

Započeti ćemo s jednom damom, kako i priliči po bontonu. Argentinka Lucrecia Martel čini polovicu redateljica koje su ove godine uvrštene u festivalsku konkurenciju. Druga polovica tog tandema je Francuskinja Agnes Jaoui o kojoj smo već pisali u prvom dijelu canneskog regleda. Njihovi filmovi prikazani su istog dana, možda zato da bi se organizatori mogli pohvaliti kako je na festivalu postojao i jedan 'ženski dan'. Žalosno, ali istinito, tog je dana (16. svibnja) glavna zvijezda ipak bio muškarac - Quentin Tarantino prikazao je 'Kill Billa 2'.

'The Holy Girl' Lucrecie Martel bavi se seksualnim odrastanjem djevojčice Amalie, koja je, kao i njena okolina, pod velikim utjecajem crkvenog učenja. Amalia živi sa majkom u hotelu u kojem se održava liječnička konferencija. Doktor Jano je jedan od uzvanika i osjednut je seksom. Zavodi njenu majku, a usput koristi priliku i da se zadovolji Amaliom. Usprkos tome, ona si zada svetu misiju da grešnog čovjeka spasi od vječne propasti. Film je producirala kompanija braće Almodovar, a nakon projekcije publika je bila izrazito podijeljenih dojmova. Film je neobično snimljen i režiran pa ga mnogi smatraju sporim, dok ga drugi smatraju misteriozno erotičnim.

Južnokorejski redatelj Hong Sang-soo odabrao je ime za svoj film 'Woman Is The Future Of Man' sa razglednice i to zato što ta igra riječi njemu stvara 'stanje zgodne zbrke'. Nažalost, mnogi su njegov film proglasili 'nezgodnom zbrkom' i najamaterskijim radom u konkurenciji. Film prati dvoje prijatelja, koji su jednom bili zaljubljeni u istu ženu. U melankoličnom okruženju sniježnog Seoula i uz litre rižinog vina prisjećaju se dana s njom. Njihove uspomene i regresije nejasno su razlučene pa ni romantična priča ni filozofske poruke filma ne dolaze do izražaja. Predmet njihove žudnje utjelovila je bivša južnokorejska misica Sung Hyunah, čija gluma nije najuvjerljivija. Ah, ne možemo ni svakoga ishvaliti?

'The Ladykillers' braće Coen su, uz 'Shreka 2', najveći studijski projekt u ovogodišnjoj konkurenciji. Za njega se čulo davno prije Canneskog festivala pa smo o njegovoj radnji pisali na našim stranicama. Glavna atrakcija na premijeri bio je dvostruki oskarovac Tom Hanks koji je skromno izjavio kako bi svaku svoju glumačku izvedbu ocijenio s trojkom. Kritičari su bili malo darežljiviji i ocijenili ovaj remake britanske komedije kao solidan, ali ne i najbolji rad braće Coen. Hanks je svaku svoju dosadašnju izjavu o ovom filmu izrekao tako bezvoljno da nam se čini kako bi mu rado dao i manju ocjenu od trojke.

Redatelj Tony Gatlif se vratio u Cannes! Svima je to jasno dao do znanja svojim spektakularnim prolaskom po crvenom sagu uz zvuke flamenka kojega je sviralo desetak gitarista. Gatlif je pred 11 godina nagrađen Un Certain Regard nagradom, a sada se našao u konkurenciji s filmom 'Exils'. Glavni lik Zano jednog dana predlaže svojoj djevojci Naïmi da krenu na put prema Alžiru kako bi upoznali zemlju iz koje su protjerani njihovi roditelji. Njihovo putovanje oslikano je uz zvukove flamenka, a redateljski rezovi su kratki i brzi - u techno ritmu, što je mnogima iritantno. Ovu priču o neo-hipicima, zaljubljenosti u slobodu i o potrazi za samim sobom mnogi su proglasili naivnom, iako nitko ne osporava sjajnu fotografiju.

'Ghost in the Shell: Innocence' drugi je animirani film u ovogodišnjoj konkurenciji. No za razliku od kompjuterski napravljenog 'Shreka 2', redatelj Oshii Marmoru je svoj film napravio klasičnom animacijom. Na presici je izjavio kako uvjerljivost likova proistječe iz njihovih ekspresija lica koje su crtane ljudskom rukom. Već smo pisali o složenoj radnji ovog izvrsnog japanskog crtanog filma koji je i u Cannesu dobio mahom pozitivne kritike. Nažalost, teško će se probiti do Zlatne palme i to samo zato jer je animirani film. Čista diskriminacija žanra, ali što mi tu možemo.

Istog dana kada je prikazan 'Innocence' (20. svibnja) Cannes je mogao pogledati i najiščekivaniji film u konkurenciji. '2046' je trebao biti prikazan jedan od prvih dana festivala, no tada još nije bio dovršen! Projekcija je odgođena, a film je stigao na Azurnu obalu samo dva sata prije najavljenog prikazivanja u 19:30 sati. Što je najzanimljivije - sve to nije ništa čudno za redatelja Wong Kar-waia. Naime, ovaj ekscentrični perfekcionist '2046' radi već četiri godine, a film se trebao pojaviti u Cannesu još lani. Njegov posljednji film 'In the Mood for Love' također je kasnio na festival i stigao u zadnji čas.

Film je futuristička drama o ljubavi, željama i mogućnostima. Glavni lik je pisac koji piše o budućnosti sve dok jednog dana ne shvati da zapravo piše o svojoj prošlosti. U njegovoj priči o tajanstvenom vlaku koji svakih nekoliko godina polazi za 2046. miješaju se likovi, događaji, sjećanja, stvarnost i fantazije. Wong Kar-wai po četvrti put sudjeluje na festivalu, a 1997. nagrađen je kao najbolji redatelj. Jedan od njegovih najvećih obožavatelja je, ni manje ni više nego Quentin Tarantino, koji ove godine presjedava žirijem i ima veliki utjecaj na odabir pobjednika.

Danas su na rasporedu još samo dva filma; 'Clean' Oliviera Assayasa i 'The Life And Death Of Peter Sellers' Stephena Hopkinsa. 'Clean' je već imao svoju projekciju koja, prema prvim reakcijama, nije prošla s ovacijama. S namjerom da se uvuče u mainstream, Assayas je napravio pomalo razvučen film. Priča prati Emily, udovicu rock zvijezde koja je umrla od overdosea. Nakon što izađe iz zatvora u kojem se našla zbog droge, Emily se trudi vratiti skrbništvo nad svojim sinom kojega odgajaju roditelji preminulog supruga. Da bi se to desilo, Emiliy se mora ostaviti droge i postati 'čista'. Dojam filma popravlja odlična gluma Maggie Cheung (redateljeva bivša supruga) koja je sigurno među glumačkim favoritima festivala.

'The Life And Death Of Peter Sellers' je na rasporedu tek večeras, a kako mu i ime kaže - bavi se životom Petera Sellersa, poznatog britanskog komičara. Počeo je na BBC-jevom radiju, a završio kao holivudska zvijezda. Usprkos tome, zbog utjecaja njegove posesivne majke teško se snalazio sa stečenom slavom. Samopuzdanje mu nisu ojačali ni njegovi brakovi, ni vjerna publika, kao ni priznanja kritike. Oko ovog filma lomila su se koplja ponajviše zbog osoba kojima je scenarij dan na autorizaciju. Nije ga odobrio odvjetnik njegove pokojne majke, a i Sellersove bivše žene (njih četiri) imale su nekoliko zamjerki. Najglasnija od njih bila je Šveđanka Brit Ekland koja je najavila i sudsku tužbu jer film, navodno oslikava Sellersa kao mračnog i depresivnog tipa. Pobjednici ovogodišnjeg Cannesa će biti objavljeni sutra.