9. ZFF - muškarci su poludjeli!

Već na samom početku 9. Zagreb Film Festivala vidjeli smo izvrsne igrane filmove ('U zaklon', 'Sramota') koji su zaslužili glavne nagrade, a zajedničko im je to da u njima muškarci vrlo malo govore, skrivaju osjećaje i muče ih psihički problemi. Eh, tako tipično...

'U zaklon' ('Take Shelter'), r: Jeff Nichols
Glavni junak priče je radnik i obiteljski čovjek Curtis kojeg muče noćne more i strašne vizije, što u njemu budi strah za sebe i obitelj pa u dvorištu počinje graditi sklonište. Gledatelji su cijelo vrijeme nesigurni - prate li realističnu dramu o čovjeku kojem prijeti shizofrenija ili natprirodni horor o vizijama koje predviđaju kataklizmu? Racionalno bi bilo zaključiti da Curtis ima duševnu bolest koja izaziva halucinacije, ali kao što kaže stari vic - to što sam paranočan ne znači da mi ne rade o glavi! Vječni epizodist i karakterni glumac Michael Shannon uvjerljivo je pokazao lik napetog, psihički rastrganog junaka, a dobro mu asistira zvijezda u usponu Jessica Chastain.

Iako se najvećom prijetnjom čini vizija oluje svih oluja, najstrašnije su Curtisove vizije ljudi koji nasrću jedni na druge, pa se film postupno iz psihološke drame pretvara u psihološki horor u stilu Michaela Hanekea. Iako ne ide u Crkvu, glavni junak poput starozavjetnih proroka pada u gorljiv zanos i upozorava na potop koji neće nikog poštedjeti, te gradi utočiste poput Noe. Oluja o kojoj govori film može se tumačiti i kao ekološka katastrofa, no ja se u potpunosti slažem s interpretacijama koje oluju koriste kao metaforu ekonomske i društvene krize, što film čini još zanimljivijim i slojevitijim.

'Sramota' ('Shame'), r: Steve McQueen
Dok se glavni junak drame 'U zaklon' boji života i bježi u sklonište koje gradi, (anti)junak 'Sramote' se boji intimnosti i bježi u 'utočište' seksa. Osim što bježi od veza, Brandon bježi i od sestre u kojoj vidi sebe i svoju slabost - ona je ovisna o vezama i traži intimnost, a on je nervozan kada mu se netko istinski približi, vjerojatno zbog obiteljske traume koju su proživjeli i on i sestra. Nakon 'Gladi', redatelj Steve McQueen je opet angažirao genijalnog Michaela Fassbendera da pokaže svoju vrhunsku tjelesnu glumu, ovaj put kroz lik Brandona koji je ovisan o seksu i masturbaciji.

Iako bi brojne žene vjerojatno voljele da ih vreba dobro građeni i obdareni Fassbender, kompulzivni seks nije prikazan nimalo zabavno - lice glavnog junaka za vrijeme orgazma je prikazano kao lice čistog očaja. Ipak, nije riječ o depresivnom art filmu, McQueen genijalno režira film, uz puno osjećaja za vizualno pripovjedanje, stil, likove i atmosferu, što se dobro vidi u početnoj sceni vrebanja u vlaku. Ovaj film bi trebao biti jedan od pobjednika festivala, a uz McQueena i Fassbendera treba izdvojiti i senzualnu Carey Mulligan koja s licem djevojčice i glasom žene izvodi najsporiju i najdepresivniju verziju šlagera 'New York, New York'.


'Sramota', trailer.

'Još sam tu' ('I'm Still Here'), r: Casey Affleck
Ovaj mockumentary je privlačio pažnju još i za vrijeme snimanja - je li Joaquin Phoenix prolupao od slave ili samo glumi? Poanta je da svi 'glumimo' tj. izvodimo ono što okolina zahtjeva od nas, a slavne osobe i osobito slavni glumci ne mogu odvojiti privatni život od javnog nastupa, često su prisiljeni izvoditi ludosti zbog marketinških razloga, a obično ne mogu kontrolirati svoj imidž. Ključ filma je uvodni monolog Joaquina Phoenixa u kojem pojašnjava da više 'ne želi glumiti lik Joaquina', objašnjava da je bio 'zatočen u liku izmučenog glumca' te prevarom naziva dosadašnju karijeru.

Umjesto toga Joaquin publici i kritičarima pokazuje srednji prst, te nudi stereotipni prikaz superzvijezde koji šmrče drogu, ševi prostitutke, zlostavlja pomoćnike, govori gluposti i skače u publiku da se potuče, a imamo i Edwarda Jamesa Olmosa u ulozi duhovnog učitelja. Glavna ambicija Joaquina u ovom filmu je da postane reper, no to završava tako što izvodi glupe pjesme, a publika mu skandira samo zato jer je zvijezda. Oni koji očekuju parodiju u stilu 'Borata' bit će razočarani, nije riječ o urnebesnoj komediji ili običnom mockumentaryju već o antifilmu, snimci jednogodišnjeg performansa koji vjerojatno sadrži dosta autobiografskih elemenata pa film neki s razlogom nazivaju i Phoenixovom psihodramom.

'Talibani iza maske' ('Taliban Behind the Masks'), r: Paul Refsdal
Ova vinjeta o životu i ratu afganistanskih talibana vrijedna je kao rijetki prikaz tih ratnika u režiji zapadnjačkog filmaša, no njihovo ratovanje i svakodnevni život nisu naročito zanimljivi. Protagonisti filma se rijetko smiju, a zanimljivo je da se bave sportom, i to običnim bacanjem kamena, što znači da će možda u budućnosti igrati i balote, a posebna bizarnost je da je jedan od njih zadužen i za - ekološka pitanja!


'Četiri lava', trailer.

'Četiri lava' ('Four Lions'), r: Chris Morris
Možda se junaci filma 'Talibani iza maske' rijetko smiju, no pravi odgovor na njihovu suludu ideologiju je bespoštedna satira nakon koje će im se smijati ostali ljudi! Ovaj film nemilosrdno ismijava britanske wanna-be teroriste, a rezultat je urnebesna (tragi)komedija koja je dobro nasmijala zagrebačku publiku. Iako je karakterizacija likova rađene u stilu filma 'Glup i gluplji', islamistički teroristi prikazani su iznenađujeće nježno i s velikom dozom suosjećanja, pa tako glavni junak ima obitelj koja ga voli i podržava u ludim akcijama. Poruka filma je očito ova: ovi bedaci bi inače bili obični glupani, no opasna ideologija je ono što od njih čini (samo)ubojice!