'Više nisam tek broj 10!'

U svijet priznatih redatelja Lone Scherfig probila se 2000. godine Dogminim filmom 'Talijanski za početnike', romantičnom komedijom koja je u međuvremenu postala najuspješniji danski film svih vremena. Etablirala se dvije godine kasnije gorkom komedijom/dramom 'Wilbur se želi ubiti', svojim prvim filmom na engleskom jeziku.

Nakon uspjeha koji je postigla s filmom 'Sve o jednoj djevojci' (tri nominacije za Oscara), danska redateljica skrenula je na sebe i pozornost Hollywooda. Njezin najnoviji film 'Jedan dan' nastao je prema istoimenom bestselleru britanskog pisca Davida Nichollsa i trenutno se prikazuje u hrvatskim kinima, a tim povodom postavili smo joj i nekoliko pitanja:

Kako to da ste za britanski film izabrali američku glumicu? Bilo je dosta kritika na račun ne baš uvjerljivog britanskog naglaska Anne Hathaway.
Američki producenti kupili su scenarij, no uopće nije bilo govora o tome da se film 'amerikanizira', štoviše, smatrali su da film treba imati integritet i ostati u Engleskoj. Kada smo radili casting, čuli smo da je Anne Hathaway već pročitala scenarij i da joj se jako svidio. Naglasak je sekundarna stvar, svi glumci uvijek glume nešto što nisu, a Anne je, uostalom, već glumila Britanku.

Htjela sam iskusnu glumicu koja može pružiti dramatičnu izvedbu, iako film možda na prvi pogled djeluje kao komedija. Znali smo da će biti otpora prema američkoj glumici, ali kada sam na londonskoj premijeri filma vidjela ljude za koje sam sigurna da ne samo da nisu pročitali Nichollsovu knjigu, nego da vjerojatno nikada u životu nisu pročitali nijednu knjigu, shvatila sam kolika je njena sposobnost da privuče ljude u kina.

Možete li usporediti rad s Nickom Hornbyjem, koji je napisao scenarij za 'Sve o jednoj djevojci', i rad s Davidom Nichollsom?
Izvana imaju mnogo toga zajedničkog - obojica imaju sličan smisao za humor, stalo im je do običnih ljudi, do ljubavi... David ima glumačko zaleđe i iskustvo u pisanju scenarija, no on je drugačiji tip pisca od Nicka. Nick je ekonomičniji i stroži, dok je David mnogo pristupačniji... On samo piše, piše i piše, dok Nick misli, misli i misli (smijeh).

'Jedan dan', trailer.

Što se u vašem životu promijenilo nakon uspjeha koji ste postigli s filmom 'Sve o jednoj djevojci'?
Najvažnija stvar je da sada imam puno bolji pristup dobrim scenarijima. Postala sam vidljivija producentima, više nisam tek broj 10 na njihovoj listi. 'Sve o jednoj djevojci' trebala je režirati Beeban Kidron, koja je radila drugi dio 'Dnevnika Bridget Jones', a ja sam posao dobila tek nakon što je puno redatelja odbilo ponudu.

Za ovaj sam film bila prvi izbor producenata, a činjenica da sam Dankinja i da dolazim iz jedne potpuno različite filmske tradicije bila mi je znak da žele nešto drugačije. Nisam se morala pretvarati da sam britanska mainstream redateljica.

Prije izlaska tog filma našalili ste se u jednom intervjuu kako je šteta što film izlazi iste godine kad i Hanekeova 'Bijela vrpca', jer vam je to najbolji film koji ste ikad gledali, no da 'svejedno i drugi imaju pravo snimati filmove iako nisu Michael Haneke'. Mislite li još uvijek tako?
Hahaha, da, sjećam se toga. Veliki sam fan Hanekea, a 'Bijela vrpca' je predivan film, iako zastrašujuć. No, ja radim u sasvim drugom žanru, uopće ne bih mogla isporučiti nešto poput onog čime se on bavi, ali mu se i dalje divim, on je nevjerojatan.

Susanne Bier ove je godine osvojila Oscara za najbolji strani film, Nicolas Winding Refn jedan je od trenutno najzanimljivijih mlađih danskih redatelja, Larsa von Triera da ni ne spominjemo... Što danske redatelje čini tako uspješnima?
Danski je mali jezik zbog čega moramo biti jako fleksibilni, nismo jedan drugome konkurencija, već si međusobno pomažemo i surađujemo. Imamo i vrlo jake filmske festivale koji su sponzorirani od danskog Ministarstva kulture, što znači da imamo nekoga tko stoji iza nas i pomaže nam plasirati filmove u svijet. Također, imamo jako dobru filmsku akademiju.

Predajete li vi još uvijek na toj akademiji?
Da, predajem mizanscenu, kao i semiologiju, odnosno jezik filma, ali na praktičnoj razini.  

Jednom ste izjavili da je Lars von Trier jedan od najboljih kritičara vaših filmova. Koliko je on zaslužan za vaš uspjeh?
Lars von Trier je izuzetan redatelj, nema mnogo takvih na svijetu i on svima nama ostalima jako puno znači. Njegova sposobnost da radi filmove s malim budžetom i da izvuče najviše iz njih je ogromna. U Danskoj postoji jedna vojna baza koju je Lars pretvorio u filmski studio gdje mi svi dolazimo, pišemo scenarije, održavamo probe...

Moj ured tamo ima 50-ak telefonskih linija, vjerojatno je za vrijeme Hladnog rata tamo bila neka vrsta nadzora (smijeh). Iz tog studija s vremenom je proizašla najveća danska producentska kuća, Zentropa, no duh te vojne baze još uvijek je ostao.

Nedostaje li vam režiranje Dogma filmova?
Ne, jer se nadam da sam najbolje od Dogma pokreta uzela sa sobom: nedostatak tjeskobe, jednu vrstu nevinosti i fokusiranje na priču, te činjenicu da film možeš napraviti i bez puno opreme...

Što će biti vaš sljedeći projekt?
Trenutno pišem jedan originalan scenarij, ali imam i druge planove, poput filma 'Mob Girl' koji se temelji na stvarnoj priči o ženi koja je bila ljubavnica mafijaša, a glumit će ju Jessica Biel.

Razgovarala: Lana Bunjevac