Intervju: Istvan Szabo

'Žao mi je što vam ne mogu pokazati i svoj najnoviji film, ali valjda su se distributeri uplašili da bi se u dvoranu mogao ušuljati kakav zločesti novinar i napisati da je film loš, pa onda u Puli neće biti nikome zanimljiv' - našalio se slavni mađarski redatelj István Szabó koji je prošli tjedan boravio u Zagrebu kako bi u kinu Tuškanac predstavio ciklus svojih filmova.

Vaš novi film 'The Door' upravo igra u mađarskim kinima, a hrvatska će ga publika premijerno moći vidjeti na filmskom festivalu u Puli. Film je adaptacija istoimenog romana mađarske spisateljice Magde Szabó, možete li ukratko ispričati o čemu se radi?
S Magdom Szabó pričao sam jednom o tome da bih rado ekranizirao neko njeno djelo i ona mi je predložila knjigu 'Katalin Street', no potom je producent Jenő Hábermann predložio da ipak ekraniziramo 'The Door' i nekako mi se ta ideja više svidjela.

Priča je poput dnevnika i djelomično je autobiografska. Radi se o jednoj spisateljici koja traži domaćicu za pomoć u kući. U pitanju je neobično zanimljiva žena, s vrlo jakom karizmom, koja živi u svom vlastitom svijetu.Ona pokušava utjecati na stariju ženu, domaćicu, i radi se o borbi između dva vrlo jaka ženska karaktera i o pitanju smijemo li zapravo kročiti u život drugih ljudi ili ne. 'Vrata' su u ovom slučaju metafora.

Glavne uloge tumače Helen Mirren i njemačka glumica Martina Gedeck, poznata po ulogama u filmovima 'Život drugih' i 'Kompleks Baader Meinhof'. Kako ste ih izabrali?  
Nisam na platnu htio Magdu Szabó, već junakinju njena romana. Bilo bi smiješno pokušati naći glumicu koja fizički sliči Magdi; već sam radio filmove kao što su 'Mefisto' i 'Pukovnik Redl' o stvarnim ljudima koji su zaista postojali i naučio sam da je važnije pronaći glumce koji zrače.

O Martini Gedeck je važno reći da pored glumačke darovitosti posjeduje fantastično znanje i inteligenciju, što je bilo važno za ulogu Magde, budući da je Magda Szabó bila vrlo učena i obrazovana žena i upravo to sam htio prikazati u filmu. Što se Helen Mirren tiče, zaista sam je želio u ulozi domaćice. Prije nije poznavala taj roman, no poslao sam joj scenarij i nakon nekoliko dana se javila i rekla da pristaje, sve smo dogovorili vrlo brzo.

Mađarska vlada ugasila je Mađarski filmski fond i filmska proizvodnja u vašoj zemlji od tad stagnira. I 'The Door' je koprodukcija, sa 60 posto njemačkog budžeta?
Radije snimam mađarske filmove u mađarskoj produkciji jer svatko se radije izražava na materinjem jeziku, no ako nisam u stanju pribaviti iznose u svojoj zemlji, ući ću u koprodukciju, jer smatram da je bolje da se film snimi na engleskom ili njemačkom, nego da se uopće ne snimi.


'The Door', trailer.

U doba kada ste počeli snimati, autorski film bilo je nešto što se praktički podrazumijevalo. Što vas je privuklo ekranizacijama?
Za prvih pet filmova koje sam snimio sam sâm napisao scenarij, ali nikad mi nije palo na pamet da bih bio pisac, jer uvijek sam bio načisto s time što je beletristika, a što nije. Kada sam počinjao režirati, novinari i kritičari smatrali su dobrim filmom samo autorski film. Pritom su zaboravili da su Felliniju scenarije pisali trojica, a možda bismo teško našli jače autorsko ime od Fellinija.

Mi smo bili uporni u pisanju scenarija jer smo se nadali da će glumci biti toliko genijalni da će uspjeti utjeloviti te naše loše tekstove. Svjestan sam toga da se film rađa pred kamerom, a pisani tekst na kraju nije odlučujući. Ali činjenica je i da će dobar tekst inspirirati, a loš neće.

Poznato je da osim Fellinija jako cijenite i volite Bergmana. Tijekom razgovora s publikom u kinu Tuškanac spomenuli ste i jednu anegdotu s Bergmanom. Možete li je prepričati i za naše čitatelje?
Upitao sam jednom švedskog glumca Erlanda Josephsona, koji je bio izvrstan u svakom filmu koji je snimio, zašto je još bolji od toga bio u filmovima koje je snimio s Bergmanom, a on mi je odgovorio sljedeće: 'Bergman je jedini redatelj koji zna postaviti filmsku kameru u pravu poziciju da bi se vidjelo kako sam ja zapravo dobar'. I mislim da je rekao veliku istinu, najvažnije je pronaći točnu poziciju za kameru kako biste pokazali talent vašeg glumca. Bio je to najbolji savjet koji sam dobio.

Imate odličnu novu generaciju mladih mađarskih redatelja: Benedek Fliegauf, György Pálfi...
Mađarski film definitivno ima budućnost, Fliegauf je ove godine u Berlinu osvojio Srebrnog medvjeda, tu su još i Bálint Kenyeres i Kornél Mundruczo...Naš problem je da ima sve manje gledatelja koji žele gledati mađarske filmove. Problem s europskim filmom općenito je taj da su naše komplicirane priče filmovi o gubitnicima, a u ljudima više interesa pobuđuju veličanstveni, raskošni, šareni američki projekti o pobjednicima.

Iznimka je tek rumunjski film, njihovi redatelji pronašli su zajednički jezik sa svojom publikom, a gledatelji u cijelome svijetu zanimaju se za rumunjske priče. Također je važno spomenuti da su rumunjski redatelji u stanju snimati low budget filmove, oni ne trebaju mnogo sredstava i to je zaista neobično.

Žalite li još uvijek što umjesto redatelja niste postali liječnik?
Da. Kad sam bio mlad želio sam postati kirurg, što je bila i želja moje obitelji budući da je i moj otac bio kirurg, a danas mislim da sam mogao biti internist. Da vam kažem nešto, postoji mnogo sličnosti između doktorskog i redateljskog zanimanja: kao prvo, nije dovoljno samo dati površno rješenje, već uvijek morate ispitati gdje leže korijeni nekog problema. Druga sličnost je ta da su lijekovi ponekad gorki ili nemaju dobar okus, ali je nužno da lijek uzmete, a okus se uvijek može ublažiti s malo voća ili čokolade. Kod filma je također tako.

Razgovarala: Lana Bunjevac