Helen Mirren

Porijeklom ruska plemkinja, jedna od najpoštovanijih i najpopularnijih britanskih glumica uz čije se ime povezuju mnogi uspješni filmovi i diče mnogi redatelji.

Preci su joj pobjegli iz Rusije u Englesku 1917. pred revolucijom, njezin otac, ruski plemić, svirao je violinu u Londonskoj filharmoniji, radio kao taksist i instruktor vožnje, dok je njegova kći oduvijek znala što želi postati. Do 18. godine već je glumila u predstavi 'Antony and Cleopatra', kao egipatska kraljica, a tu ulogu reprizirat će kasnije s Michael Gambonom, 1983. i  Alan Rickmanom 1998. Do 20. je postala član Royal Shakespeare Company gdje je nastupala nebrojeno puta u raznim predstavama.

Prvi nastup na filmu bio je davne 1968. u zaboravljenom filmu 'Herostratus' (1968), a zatim dobiva bolju i zahtjevniju ulogu u 'A Midsummer Night's Dream' iste godine. To je pokrenulo niz događaja i karijera se zarolala.

60-te i 70-te donose joj zanimljive projekte. Glumi u 'The Age of Consent' (1969) i surađuje s poznatim imenima poput Robert Altmana u 'The Long Goodbye' (1973) i Lindsay Anderson u 'O Lucky Man!' (1973). Zatim je glumila najpromiskuitetniju ženu u Rimu u kontroverznom porno-filmu 'Caligula' (1977), što je za ono vrijeme bilo izuzetno hrabro. Jednom prilikom je izjavila da ljudi na platnu ne žele gledati crkve, već gola tijela.

Cijelo vrijeme nastavila je raditi na pozornici, ali je pronašla dovoljno vremena da se pojavi u 'Excaliburu' (1981). Redatelj John Boorman rekao je da ju je nagovorio da prihvati ulogu unatoč njenim i Nicol Williamsonovim (Merlin) protestima. Znao je da će ih upravo njihovo privatno neslaganje učiniti savršenim rivalima Morgane i Merlina.

1984. prihvaća ulogu u filmu 'Cal' u kojem je dostigla nove visine ulogom udovice britanskog vojnika koja se zaljubljuje u Irca odgovornog za smrt njezinog supruga. Film nije postigao veliki uspjeh u SAD-u, ali je u Europi odlično prihvaćen. Donio joj je nagradu za najbolju glumicu na Cannes film festivalu i potvrdio je kao osobu spremnu za zahtjevne zadatke. Sljedeći filmovi samo su to potvrdili i naglasili volju za originalnim i nekonvencionalnim: 'The Mosquito Coast' (1986), 'Pascali's Island' (1988), 'The Cook, The Thief, His Wife and Her Lover' (1989) i 'The Comfort of Strangers' (1991).

U filmu 'Where Angels Fear to Tread' (1991) ponovila je ulogu iz 'Cal', stariju ženu zaljubljenu u mlađeg muškarca, pokazujući da je i dalje jednako privlačna i moćna unatoč godinama koje su prošle. Mirren za samu sebe kaže da nije prekrasna i da je njezina ljepota upravo u tome što je prihvatila svoje nedostatke.

Početkom devedesetih počela je s radom na TV seriji 'Prime Suspect' u kojoj je dobila glavnu ulogu detektivke Jane Tennison i s kojom je ostala sve do kraja. Dobila je tri BAFTA-e (1991-1993) i Emmy (1996) za svoj rad.

Za vrijeme serije angažirana je u filmu 'The Madness of King George' (1994), uloga za koju je osvojila nagradu u Cannesu i nominaciju za BAFTAu, a iste godine po prvi puta nastupa na Broadwayu, u predstavi 'A Month in the Country' (1995). Slijedeće godine pune su pohvala njenom radu. 'Some Mother's Son' (1996) i 'Teaching Mrs. Tingle' (1999) filmovi su koji su dobili uglavnom pozitivne kritike, a drugu nominaciju za Oscara donosi joj komedija Roberta Altman 'Gosford Park' (2001).

Posljednji izazov je film inspiriran istinitim događajem, 'Calendar Girls' (2003), priča o sredovječnim ženama koje su zbog prikupljanja sredstava za leukemijska istraživanja pozirale gole za kalendar koji je prodajom nadmašio čak i onaj Britney Spears. Uskoro ćemo je gledati s Robert Redfordom i Willem Dafoeom u filmu 'The Clearing', redatelja Pietera Jan Bruggea.

S redateljem Taylorom Hackfordom živi u LA-u od 1986, a 1997. su se vjenčali.