Vanja Černjul - INTERVIEW
'Subjektivni kadrovi' Vanje Černjula zbirka je razgovora sa cijenjenim snimateljem Tomislavom Pinterom. Znatiželjni po prirodi, priveli smo autora na razgovor.
Vanja Černjul je jedan od, trenutno, najuspješnijih hrvatskih snimatelja, svjetskoga glasa. Povodom promocije njegove knjige 'Subjektivni kadrovi', o snimateljskoj legendi, Tomislavu Pinteru, postavili smo mu par pitanja o njegovom početku, radu, karijeri...
FILMSKI: Kako si započeo karijeru snimatelja, direktora fotografije? Kako je nastao Tuna Film?
Vanja: Imao sam sreće da sam oduvijek bio okružen zanimljivim i kreativnim ljudima. Fotografijom sam se počeo baviti još u osnovnoj školi zajedno sa svojim prijateljem Sašom Kavićem, koji je u posljednjih petnaestak godina kao snimatelj Reutersa dokumentirao gotovo sve svjetske krize, od rata u Hrvatskoj do ovog rata u Iraku. Sa nama su u razred išli i redatelj Goran Rušinović, televizijski redatelj Ivan Miladinov, likovni umjetnik i autor filma 'Plasticat', Simon Bogojević Narath.
Saša i ja smo studirali kameru na Akademiji dramske umjetnosti zajedno sa još jednim prijateljem iz osnovne skole, Tihomirom Tunukovićem - Tunom. Nakon što smo završili faks, počeo je rat i svi smo završili na terenu kao ratni snimatelji. Tuna je 1991. poginuo u Bosni kao snimatelj BBCa i u spomen na njega smo osnovali produkcijsku kuću TUNA FILM. Kroz Tuna film su početkom devedesetih djelovali redatelji Hrvoje Hribar, Kras Gančev i Ivan Roca i zajedno smo napravili filmove 'Mozart 1991', 'Between Zaghlul and Zaharias' i druge. Tuna Film danas vodi Tihomirov brat, Davor Tunuković.
FILMSKI: Reci nam nešto o tvom odlasku u New York, postdiplomskom i koliko je to značilo za tvoju karijeru?!
Vanja: 1995. godine sam snimao filmove 'Vidimo se' redatelja Ivana Salaja i 'Treba slušati' redateljice Jelene Rajković i shvatio da je narativni film ono čemu se želim apsolutno posvetiti. Te godine je perspektiva za nekoga tko želi postati direktor fotografije u Hrvatskoj izgledala kao znanstvena fantastika, a ja sam nestrpljivo čekao da počnem raditi. Slavni snimatelj Haskell Wexler, kojeg sam upoznao na jednom seminaru u Budimpešti, napisao mi je preporuku pomoću koje sam uspio upisati magisterij na New York University i zajedno sa suprugom krenuo preko bare.
Na NYU su sa mnom uglavnom studirali ljudi koje je zanimala isključivo režija, tako da sam imao prilike snimiti dvadesetak kratkih filmova u roku od dvije, tri godine. Neki od tih filmova su dobili priznanja poput nagrade za najbolji kratki film na festivalu Sundance ('Fishbelly White', redatelj Michael Burke ) ili Oscara za najbolji studenski film ('Bleach', redatelj Bill Platt), pa sam ubrzo nakon magisterija potpisao ugovor sa agencijom Gersh i vrlo brzo snimio svoj prvi cijelovečernji igrani film ('I'll Take You There', redateljice Adrienne Shelly). Tako su filmovi krenuli jedan za drugim...
FILMSKI: Najdraži projekt/redatelj s kojim si radio?
Vanja: Od projekata koje sam radio u Hrvatskoj izdvojio bih film 'Vidimo se'. Još uvijek čekam novi projekt redatelja Ivana Salaja. Možda je on neki naš Terrence Malick koji je između svojih filmova 'Days of Heaven' i 'Thin Red Line' uzeo pauzu od dvadeset godina. Od mojih američkih filmova jako mi je drag film 'The Mudge Boy' redatelja Michaela Burkea i producenta Stanleya Tuccia. Taj film je premijerno prikazan prošle godine na festivalu Sundance, a ove godine je igrao u američkim kinima. Nadam se da će se uskoro moći vidjeti i u nekom zagrebačkom kinu.
FILMSKI: Kako je započela suradnja s Pinterom? Kako je nastala ideja za pisanje knjige ?
Vanja: Dok sam još bio student na Akademiji radio sam kao urednik studentskog časopisa A3 za likovne umjetnosti koji se ugasio nakon drugog broja. Časopis smo pokrenuli Svebor Kranjc i ja sa idejom da uspostavimo komunikaciju između studenata sa tri zagrebačke umjetničke akademije. Za taj drugi, posljednji broj, snimatelj Darko Šuvak i ja smo radili kratki intervju s Tomislavom Pinterom koji je ispao jako zgodno.
Tada sam vidio da iza Pintera stoji toliko ogromno iskustvo da bi se sa njim moglo danima voditi vrlo zanimljive razgovore. Prije dvije godine Pinteru je bilo ponuđeno da za jedan projekt izabere direktora fotografije između pet ponuđenih imena i on se odlučio za mene, što mi je jedno od najvećih profesionalnih priznanja u karijeri. Pinter je na tom filmu radio kao supervizor, pa smo se kao bliski suradnici često imali prilike družiti. Palo mi je na pamet kako bi bilo zanimljivo kada bi se ti naši razgovori mogli zabilježiti. Tako je nastala knjiga 'Subjektivni kadrovi'.
FILMSKI: Na kojem projektu trenutno radiš?
Vanja: Trenutno sam u pripremama za film 'Forgiven' redatelja Paula Fitzgeralda. Za ovu jesen sam imao nekoliko ponuda, među kojima je 'Forgiven' bio najmanji projekt, ali zaljubio sam se u scenarij već nakon prvog čitanja. Film na vrlo inteligentan način govori o američkom društvu pod Bushevom administracijom i jako se veselim njegovoj realizaciji. Snimanje ce početi krajem desetog mjeseca u Wilmingtonu, Sjeverna Carolina.
Popričala Ivana Karačonji
Nema komentara.