ZFF - kronika kratkih

Mora se priznati, do posljednjih je sekundi bilo vrlo napeto, a kladionice su se zatvorile točno u osamnulanula, kada je prebrojavanje glasova kulminiralo svečanom dodjelom nagrada.

Tko li će ove godine osvojiti taj prestižni zlatni bib, pitalo se promatračko tijelo, bjesomučno esesmesajući svojim filmskim kolegama s prve linije fronte... Hoće li Juventus pobijediti Milan, hoće li ispasti Filip ili Marina, hoće li pobijediti Belgijanac ili Rumunj? I dok su koeficijenti vrtoglavo rasli i padali, ja sam se ponovno uvjerila da mi zvijezde nisu naklonjene te da je klađenje bolje prepustiti manje sretnima u ljubavi, a više u kartama...

Jer, naime, zlatni je partikl za najkratki osvojio redatelj Cristi Puiu, autor filma 'Kava i cigarete' kojeg je i berlinski žiri ove godine ovjenčao Zlatnim medvjedom. Priznanje tom 13-minutnom filmu, snimljenom statičnom kamerom postavljenom kako bi bilježila neugodan razgovor između oca i sina u nekom rumunjskom restoranu, dodijelio je Cristian Nemescu, prošlogodišnji rumunjski laureat 1. ZFF-a. Keep it in the family, naglasio je u mafijaškom tonu, ne izdvojivši niti jedan drugi kratki rad koji je zapeo za oko četveročlanoj posadi ovogodišnjeg žirija.

I tu je uslijedio kraj svih napetosti, pa smo svi u miru mogli pogledati još dva kratka filma koja su se posljednji dan festivala našla na programu. Američki triler 'Podzemna željeznica' natjerao nas je da zabilježimo ime dvaju redateljica, Aimee Lagos i Kristin C. Dehnert, jer će nakon ovoga vrlo dobrog kratkog, uskoro vjerojatno naći kakvog dobrohotnog producenta za svoje dugometražno ostvarenje. A uz to, glavnu ulogu u 'Podzemnoj željeznici' tumači popularna sestra Lisa iz serije 'Lud za tobom', koja je lansirala u zvijezde sada već Oskarom ovjenčanu Helen Hunt.

Australski film 'Brkovi', Vicki Sugars, napola hrvatske glumačko-redateljske posade, simpatična je priča o uspostavljanju uloga u kućanstvu, pa se zgodnom metaforom brkova žena pretvara u muškarca, organizatora kuće, a muškarac u ženu koja šiva goblene i ovisi o muškoj ruci. Par sati kasnije foaje Studentskog centra bio je prepun pijanih redatelja koji su svoje snove o velikoj holivudskoj karijeri bez utjehe utapali u alkoholu.

Michaela Roskama (autora filma 'Carlo') srela sam oko ponoći i djelovao je stvarno strašno razočarano. S prekrasnom talijanskom djevojkom pod rukom i nakon desetog piva, uspio me je uvjeriti u svoje rumunjske korijene i u činjenicu da je nagrada pa baš i mogla pripasti njemu, ali žiri je već rekao svoje, pa smo zato letargično, ali bezbrižno nastavili pijuckati do sitnih sati...  I tako se sve to svršilo - u ugodnom društvu, s pokojim alkoholnim dodatkom i uz raspojasane gomile zadovoljnih filmofila. Nema se što za reći - vidimo se i sljedeće godine...

Mirna Belina