Can Can Cannes 3

Nakon što su prvotne canneske projekcije kritiku i publiku ostavile bez nekog posebnog dojma, za postepeni efekt zagrijavanja zaslužni su ziheraši - Cronenberg, Jarmusch i Von Trier. Iako se riječ favorit najčešće čuje uz Hanekeov film 'Cache' ('Hidden', pogledaj trailer) koji smo vam spomenuli u prošlom reportu, projekcija Cronenbergovog 'History of Violence' (trailer) nije iznevjerila, iako film smatraju nešto tradicionalnijim od njegovih prijašnjih uradaka.

Glavni protagonist ovog naoko jednostavnog filma o životu u malom gradiću je Tom Stall, vlasnik restorana koji jedne večeri u samoobrani ubija dvojicu provalnika. Zbog okretnosti koja je neobična za jednog poduzetnika, Tom zapne za oko lokalnim mafijašima koji počinju sumnjati da je on odbjegli ubojica. Glavnu je ulogu Cronenberg s pravom dodijelio slavnom Aragornu tj. Viggu Mortensenu, dok su ostale ponijeli Maria Bello, Ed Harris te William Hurt.

Crvenim je tepihom jučer prokruzala i ekipa Jarmuschovog filma 'Broken Flowers' (trailer), a projekcija je oduševljenje izazvala već samom činjenicom da je Jarmusch dvije godine izbivao sa scene. Početni je žamor ipak zamijenila spoznaja da je 'Broken Flowers' jedan od njegovih najkomercijalnijih uradaka što će najviše razočarati redateljeve art fanove.

Iako je riječ o korektnoj režiji, filmski mediji poput Hollywood Reportera već su ga svrstali u onu grupu malih filmova koji počivaju na talentu i karizmi glavnih glumaca, dok su neki smjeliji novinari Jarmuschu postavljali pitanja poput 'Da li je ovaj film motiviran vašom krizom srednjih godina'. U prvi je plan tako iskočio genijalni Bill Murray (i oteo film) koji glumi Dona Johnstona, usamljenog i prebogatog lika koji kreće u preispitivanje vlastitog života, a nisu zanemarivi ni doprinosi Tilde Swinton, Sharon Stone, Jessice Lange i Julie Delpy.

Dugoočekivani 'Manderlay' (trailer) koji je smješten na američki Jug tridesetih godina prošlog stoljeća, zaslužio je gromoglasan aplauz, a dobro je raspoloženi Von Trier (koji by the way nikad nije bio u SAD-u) naglasio da je iz tematike koja se bavi ropstvom jasna njegova aluzija na politiku predsjednika Busha i njegovo nametanje demokracije Iraku. Film nastavlja gdje je 'Dogville' stao, a glavnu je ulogu umjesto Kidmanice ovaj put dostojno ponijela Bryce Dallas Howard.

Osim Larsove političke korektnosti, kritika američke kulture i prodornih izjava tipa one da je i on Amerikanac jer je 60% filmova koje je gledao u životu američkih, zanimljiv je podatak da je glumce za uloge robova ekipa bila prisiljena tražiti u Velikoj Britaniji, budući da se obojeni glumci iz SAD-a istih baš i nisu bili voljni prihvatiti. Budući da vas sve žulja pitanje kako je ovaj put prošla suradnja između redatelja i glavne glumice, sve govore zaneseni pogledi na naslovnoj fotki - čini se da mala Howardova nije imala problema kao njezina kolegica Nicole – izjavila je već da bi si, ukoliko bi to bilo potrebno, odsjekla i prste na nogama da opet može raditi s Von Trierom. Pa ne bi valjda…

Što se tiče našeg ukupnog dojma, nakon brda pročitanih kritika, ipak moramo naglasiti da smo od Cannesa očekivali barem mrvu više. Tome u prilog idu i izjave kritičara Marka Cousinsa koji za Reuters navodi da je posebno razočaran ovogodišnjom kvalitetom azijskih naslova, naglašavajući film 'Election' hongkonškog redatelja Johnnie Toa kao i prosječnost filma 'Shanghai Dreams' kineskog redatelja Wanga Xiaoshuaia (iako film naznačava da se kinesko društvo ipak otvara).

Za potpunu sliku moramo se osvrnuti i na seksi misteriju Atoma Egoyana, 'Where the Truth Lies' (trailer) koja je prikazana još drugog dana festivala te nam je nezasluženo promakla. Sve kritike glavnim adutima filma smatraju glamurom nabijenu atmosferu noćnih klubova i hotela, uvjerljiv i dobrostojeći cast (Kevin Bacon, Colin Firth, Alison Lohman), dizajn i glazbu, a ciljnom se grupom definitivno smatra adult publika. Egoyan priču priča kroz niz flashbackova, slijedeći racionalu književnog predloška Ruperta Holmesa, a posebno iznenađenje filma je Colin Firth koji se konačno maknuo iz tipskih romantičnih uloga.

Nismo spomenuli niti Gus Van Santov film 'Last Days' koji se bavi posljednjim danima talentiranog muzičara, za kojeg mnogi smatraju da je inspiriran likom Kurta Cobaina (iako Van Sant tvrdi da je plod čiste fikcije). Čisto da znate, Reuters među rijetkim kvalitetama filma navodi činjenicu da Van Sant ovisnost ogoljuje od svakog glamura i jasno prikazuje njezine posljedice, a najvećim minusom smatra neprisutnost glazbene kulise – kroz film su provučene samo dvije pjesme.

Zaključit ćemo s porukom da je za konkretnije kritike ili elaboriranije reakcija još možda prerano, jerbo svjetski filmski mediji s razvikanim imenima postupaju oprezno, kao mačak oko vruće kaše. Samo mali hint - čini se ipak da je Hanekeov 'Cache' ipak jednu konjsku glavu ispred Jarmusha, Von Triera i Cronenberga. So far!

I još jedan detalj - javljeno nam je da je jučer na sveopćoj canneskoj tržnici distributer Life Size Entertainment koji stoji iza Sviličićevog filma 'Oprosti za kung fu' upriličio projekciju istog, što bi našem Sviličiću moglo osigurati i svjetski plasman.

Stay in touch!