Hrvati na Cannesu 2006. Tko, ali i zašto.

Ovih je dana hrvatsko medijsko nebo obasjala sretna vijest vezana uz film – po 1. puta će Hrvati imati svoj prodajni paviljon na Cannes Film Festivalu!!! Hvalevrijedan potez, nema sumnje. Paviljon, odnosno štand, ćemo zbog financijske isplativosti, dijeliti sa susjedima Slovencima. Cijela inicijativa podržana je od Minstarstva kulture sa 300 000 kuna i najavljena 'još agresivnija promocija hrvatskog filma u inozemstvu i predstavljane naših filmova u Veneciji ove godine i u Berlinu sljedeće'.

Hrvatski filmovi koji će se prikazati pred mnogobrojnom publikom u Cannesu / 17. do 28. svibnja / jesu:
*Put Lubenica, r. Branko Schmidt / igrani / naslovna
*Karaula, r. Rajko Grlić / igrani
*Što je muškarac bez brkova, r. Hrvoje Hribar / igrani
*Što sa sobom preko dana, r. Ivona Juka / dokumentarni
*animirani filmovi Zagreb filma: U susjedstvu grada, Lift, Silencijum i Teorija odraza.

Ono što je nas zanimalo jest:
*Tko je birao filmove koji će nas predstaviti na tako važnom mjestu?
*Po kojem su se kriteriju birali filmovi?

Ne budimo lijeni, nazvali smo gospođu Antoniu Dubravku Carnerud, koordinatoricu projekta od strane Ministarstva kulture, čiji su nas 'odgovori' vrlo iznenadili. Izrazivši žaljenje što nismo mogli prisustvovati konferenciji za novinare gdje je 'sve lijepo objašnjeno' ipak je pristala odgovoriti na naša jednostavna pitanja. Jednostavna nama, ali ne i gospođi Carnerud. Na pitanje tko je birao filmove za prezentaciju u Cannesu, nismo dobili direktan odgovor, ali je gospođa Carnerud istaknula da ipak možemo nju smatrati selektoricom.

Zbunjenost je nastupila tek pri njenom odgovoru na pitanje o kriterijima odabira. Kako je i gospođa Carnerud odavala dojam zbunjene osobe, niti naša interpretacija neće biti bolja: '…pa mi smo poslali poziv producentima, oni su se kasno javili. Došao je producent filma 'Duh u močvari' i rekao da ima film, mi smo mislili baš zgodno, dječji film, može. On nam je javio da film ipak neće dovršiti do Cannesa, pa smo stoga prihvatili ponudu producenta filma 'Put lubenica'.'

????
'Dakle, koji je prvi producent stigao do Ministarstva i ponudio vam film, isti se, ukoliko je ostalo vremena u minutaži koju ste dobili na canneskom marketu, tamo mogao i prikazati?', glasilo je naše pitanje.
'Da.', jasan je bio odgovor gospođe Carnerud.

Situacija sad već otvara mjesto novim pitanjima, koje smo možda u nekom drugom scenariju mogli i zanemariti. Zašto je u prvom pozivu Ministarstva producentima poručeno da svoje filmove šalju na adresu privatne producentske kuće 4 Film (producirali veliki broj filmova Zrinka Ogreste i sve filmove Ivone Juke), što je doduše ispravljeno jer su se određeni producenti pobunili zbog takve procedure, no niti u prvom niti u drugom pozivu producentima nije naznačeno da trebaju trčati do ministarstva ne bi li svom filmu na taj način omogućili zaista poželjno prikazivanje, niti je bilo naznačeno da će itko te iste filmove ocjenjivati i izabirati za prikazivanje.

Suočena s pitanjima za koja, po svom priznanju, nije kompetentna, gospođa Carnerud nas je uputila na gospodina Šestana i gospođu Sunčanu Glavak koji bi bili kompetentniji odgovoriti na naša pitanja. 'Ja sam samo zadužena za brigu oko smještaja, putnih karata i dekoracije paviljona…'.

Ostaje nam tajnom kao se gospođa Carnerud u petominutnom razgovoru pretvorila iz selektorice hrvatskih filmova za canneski paviljon u dekoraterku istoga. No, to i nije jedina tajna cijele ove situacije koju bi mogli nazvati jednostavno – Razglednica iz Hrvatske!

ps. poželjeli smo sreću gospođi Carnerud pri koordinaciji i realizaciji cijeloga projekta jer se ipak nismo uspjeli oteti dojmu da je u cijeloj ovoj priči njena krivica ipak najmanja. Svatko tko je prisustvovao otvorenju festivala 25fps kada je gospodin Šestan kazao '…proglašavam festival 25fps otvorenim, ma što god to značilo…' znat će zašto dotičnog gospodina, mimo preporuke gospođe Carnerud, ipak nismo kontaktirali.