Nesposobni Hrvati u Cannesu 2. dio

Nakon događanja u Cannesu osjećamo se dužni upozoriti hrvatsku javnost, sve one koje se bave filmom, a i sve građane Hrvatske koji putem poreza financiraju djelatnosti Ministarstva kulture Republike Hrvatske na koji se način predstavlja hrvatski film u Cannesu.

Kako je preostalo još nekoliko dana festivala, nadamo se da će ovaj izvještaj pokrenuti da se barem nešto popravi.

Po prvi put se na filmskom marketu u Cannesu hrvatska kinematografija predstavlja svjetskoj filmskoj industriji i budget za taj projekt je oko 300.000,00 kuna.

Ministarstvo kulture za voditeljicu projekta imenovalo je gđu Antoniu Dubravku Carnerud i eto kako je pod njenim vodstvom potrošen ovaj iznos, odnosno koliko je za promociju hrvatskog filma stvarno napravljeno.

U paviljonu koji predstavlja hrvatski film nije istaknut niti jedan filmski plakat. Umjesto toga, na štandu se nalazi veliki prazni pano na kojem je natpis Croatian Films i logo Ministarstva kulture. Tu počinje paradoks 'Croatian Films' odnosno hrvatskog filma. Natpis koji zjapi na praznini hrvatskog štanda možda je i najbolji odraz praznine onih koji vode promociju hrvatskog filma.

Gospođa Carnerud zabranila je postavljanje filmskih plakata na štand. Isto tako izbacila je iz promotivnih materijala osvojene nagrade i sudjelovanje na festivalima hrvatskih filmova koji se predstavljaju u Cannesu. Tim bezumnim potezom osim što je umanjila vrijednost hrvatskih filmova i redatelja, onemogućila je promociju svih onih koji su prepušteni u njezine ruke.

Nitko ne zna za uspjehe filma 'Što je muškarac bez brkova' Hrvoja Hribara, niti za uspjeh na festivalima niti za rekordnu gledanost tog filma u Hrvatskoj. Za film ‘Put lubenica’ Branka Schmidta nije dopustila da se postavi obavijest o projekciji filma sve do dana projekcije, što je rezultiralo s 15 posjetitelja od 10000 akreditiranih profesionalaca u Cannesu. Gospođa Carnerud ne želi uopće promovirati film 'Karaula' Rajka Grlića jer ima srpske koproducente. Iz njenih usta mogu se čuti vrlo ružne izjave o Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Srbiji. Strašno je što osoba koju je Ministarstvo kulture postavilo za međunarodne odnose toliko šteti ugledu Hrvatske.

Gospođa Carnerud svojevoljno odlučuje koji će se festivali promovirati na hrvatskom paviljonu. Zabranila je promociju Motovun Film Festivala te ZagrebDoxa, a odlučila promovirati isključivo festivale koje ona želi.

Spot 'Croatia in Cannes', za čije je prikazivanje utrošila oko 6000-8000 eura, nema nikakvog efekta jer se video zidovi na kojima se prikazuje nalaze na osunčanim mjestima tako da se slika uopće i ne vidi. Nije napravljen niti jedan DVD s foršpanima hrvatskih filmova, koji bi se mogao dati zainteresiranima kao prikaz produkcije u Hrvatskoj. Umjesto toga, napravila je spomenuti 30sekundni spot koji ne govori ništa niti o Hrvatskoj niti o hrvatskim filmovima.

Na paviljonu niti jedna produkcijska kuća nije niti spomenuta niti zastupljena, za razliku od paviljona drugih zemalja na kojima se mogu dobiti informacije i kontakti njihovih produkcijskih kuća. Nitko od zainteresiranih koji traže ko-producente i partnere u Hrvatskoj nema apsolutno nikakvu informaciju o hrvatskim produkcijskim kućama, njihovom radu, profilu i interesima.

Gospođa Carnerud nema apsolutno nikakvo znanje niti o produkciji filma u Hrvatskoj. Na sva pitanja zainteresiranih o zakonima, porezu, distribuciji, financiranju i promociji filma, gospođa Carnerud odgovara da nema pojma jer ona je u Hrvatskoj samo tri mjeseca.

Sve zemlje trude se svojim filmašima privući što više posjetitelja u paviljonu, dok gospođu Carnerud to jako iritira. Ona zahtjeva da se u našem paviljonu nitko ne zadržava.

Kako gospođa Carnerud provodi promociju hrvatskog filma? Dva tjedna ljetovanja u Cannesu, privatni štand na Rivijeri, sponzorsko vino u njenoj ruci i lagana šetnja po La Croisette na račun hrvatskih građana. A filmovi? Dokle ćemo to dopuštati?

Anita Juka, producentica 
Ivona Juka, redateljica
Maja Vukić, producentica 
Mirta Puhlovski, producentica