Čudna ljubav prema Dr. Strangeloveu
Ili kako je umjetnica Kristan Horton prestala brinuti o animaciji i zavoljela izradu malih maketa Kubrickovog filma
Ne znamo da li u razgovoru podiže umjetnu ruku uz 'Jawohl, mein Fuehrer', no Kristan Horton je stvaaaaaarno veliki fan filma Stanleya Kubricka 'Dr. Strangelove ili Kako sam naučio prestati brinuti i zavolio bombu' (1964).
Kanadska umjetnica Kristan Horton film je zavoljela slučajno, nije imala televizor a kada joj je frend donio VHS-icu tog filma, to je postala jedina stvar koju je gledala na ekranu, i to preko 700 puta (?!) u dvije i pol godine. Zatim je započela projekt s namjerom da napravi animirani film o 'Strangeloveu', ali se zaljubila u slike iz filma, te ih odlučila rekonstrurati uz pomoć kućnih predmeta i zatim fotografirati.
U projektu 'Dr. Strangelove Dr. Strangelove', Horton imitira taj satirični film i stvara novi svijet, u kojem daljinski upravljač i kutija šibica predstavljaju komandnu ploču nuklearne baze a prepoznavanje poznatih slika iz filma u Hortoničinim fotografijama pokazuje moć familijarnih slika iz filmske povijesti. Zamrznute slike iz filma imitirane su tako da u svakom detalju budu identične, Hortonica je isprobavala sve strategije imitacije. Predmeti su postavljeni, rotirani i uslikavani tako da izgledaju baš poput predmeta iz filma, no nijedan od predmeta nije mijenjan već je ostao u svojoj prvobitnoj funkciji, npr. kao vilica ili limenka. Slično kao u B- filmovima, kada tanjur služi kao maketa za NLO, ova koncepcije nekome može biti smiješna, ali Horton tvrdi i da funkcionira.
Često su imitacije predmeta zapravo i imitacija imitacije – jer je i sam Kubrick u filmu koristio maketu aviona B 92, koju ovdje imitiraju nož i vilica /NASLOVNA/. Na Hortoničinim slikama nema ljudi, a većina slika za rekonstrukciju izabrana je zbog svoje specifične kompozicije. Autorica je primijetila i da je sam Kubrick više zainteresiran za kompoziciju kadra, pa je svoje glumce, osobito statiste, koristio kao objekte za stvaranje dobre kompozicije u kadru. Osim vizualne komponente, autoricu zanima i epska tematika nuklearnog rata koji ulazi u naše svakodnevne živote i mijenja ih. Crno-bijeli Kubrickov film, s relativno malo pokreta kamere i minimalističkom scenografijom, prikazuje rat i ratnu propagandu u svojoj ogoljeloj estetici, a Horton smatra i da je tema filma još aktualna. Naime, prema njoj je hladnoratovski jezik filma, jezik imitacije, pregovora i suparništva još uvijek prisutan, osobito u modernom svijetu nadmetanja tehnologija i borbe za očuvanjem 'američkog načina života'.
Zanimljivost projekta potvrdile su i razne umjetničke ustanove, pa tako 'Dr. Strangelove Dr. Strangelove' putuje u Vancouver, gdje će od srpnja 2007. biti prikazivan u Galeriji moderne umjetnosti, a čitatelji Filmskog.neta mogu zaviriti u par Hortoničinih slika ovdje.
ok, isprike, nisam pažljivo čitao :)
Skomdra, pa lijepo piše: Zatim je započela projekt s namjerom da napravi animirani film o 'Strangeloveu', ali se zaljubila u slike iz filma, te ih odlučila rekonstrurati uz pomoć kućnih predmeta i zatim fotografirati.
Nisam čuo za bizarniju stvar tako skoro! Iako, da komentiram članak, malo mi je nejasno kako se ona to prestala brinuti o animaciji kad se nigdje u tekstu ne vidi kad se to ona i kako brinula za animaciju.