Trećih dvanaest - Zagreb film festival

Kad kažemo impresivne, da odmah i opravdamo taj pridjev:

‘Close’ Tima Hopkinsa bio je ovogodišnji predstavnik Irske na Mostri. Kako se 9minutno djelo o ženi koja je imala bliski susret sa smrću ili NDEom (near death experience) uzdiglo iz tisuću venecijanskih prijava, nema sumnje da selektori ZFFa imaju favorita. Film je inspiriran istinitom pričom o automobilskoj nesreći koja je do redatelja došla preko njegovog prijatelja i odmah mu se učinilo da ima priču koja će na filmu jako dobro funkcionirati. Glavne uloge pripale su Uni Kavanagh i Margaret Toomey, film je sniman novom hi-Definition tehnologijom i s ne baš velikim budžetom s obzirom da su se dvije noći snimale scene sa 40ak automobila, vatrogascima, hitnom i jednim totalka demoliranim automobilom na cesti blizu aerodroma. Automobil je za potrebe snimanja u crash stanje doveden standardnom metodom - željeznim šipkama. Hopkins je na Veneciji bio predstavljen i 2000. sa svojim kratkim filmom ‘Money, Fear and Justice’, a sad ćemo vidjeti kako će ‘Close’ proći malo istočnije.

Ali nije to sve sa nedavno završene Mostre. ZFF ugošćuje i australski film ‘Moustache’, prvijenac redateljice Vicki Sugars. Priča je to o Betty koja želi oživiti strast u svojoj vezi i odluči se na svilenu kožu, detaljnu depilaciju i... brijanje brkova. Međutim oni izrastu još vidljiviji, a njen muž Stan dolazi do nekih novih ideja.

A tu je i dobitnik zlatnog medvjeda za najbolji kratki film ovogodišnjeg Berlin FFa: ‘Kava i cigarete’ dolazi iz Rumunjske. 37ogodišnji redatelj Cristi Puiu također je i slikar, a ima iza sebe i pet kratkih ('Interiors', 'There’s No Place Like Home', 'Avant le petit dejeuner', '25.12.Bucarest La Gare du Nord' i 'L’Asile') i jedan dugi film ('Marfa si Bani'). Film je hommage Jimu Jarmuschu, a radnja se odvija u restoranu u Bukureštu, gdje stariji čovjek sjeda za stol mlađoj osobi koja izgleda poput uspješnog biznismena. Njih dvoje započinju pregovor o poslu jer saznajemo da stariji gospodin je bez istog zadnje dvije godine. Međutim, ispostavlja se da nije mudro dolaziti praznih ruku na interview za posao... čak ni kad dolaziš na razgovor vlastitom sinu.

Od zemalja uz nabrojane - Irsku, Australiju i Rumunjsku, tu su još Španjolska, Švedska, SAD, Slovenija, Japan (svi sa jednim) te  Francuska i Belgija sa po dva kratka filma.

Boje Belgije tako predstavljaju Michaël R. Roskam s ‘Carlom’ i Joël Vanhoebrouck s ‘Josephinom’, čiji bi kratak opis bio ‘Ljubavni život u zgradi pod utjecajem manipuliranog lifta’.
Njihovi susjedi Francuzi su Juan, pun sam nagrada, Solanas sa ‘Čovjekom bez glave’ i Coralie Fargeat s ‘Telegramom’.

Pod romantiku idu Španjolci s ljubavnom pričom čiji su glavni likovi ‘Ana i Manuel’ redatelja Manuela Calve. Japanci standardno idu pod horore ili bar pod napete filmove ceste: tu je 10minutni ‘Helmut’ Isamua Hirabayashija. A ni Slovenci (kao ni Ameri ni Šveđani) nisu došli s nekim veselim nazivom filma, njih predstavlja najbolji aktualni slovenski režiser Jan Cvitkovič ('Kruh i mlijeko', 'Rezervni dijelovi') sa svojim kratkišem ‘Srce je komad mesa’. Jedva ga čekamo.

Švedski film ‘To Kill a Child’ prvijenac je Björna Larsona i Alexandera Skarsgarda. U jednosložnim rečenicama priča ide ovako: Čovjek ide prema oceanu. Dijete trči kroz vrt. U 4 minute njihovi putevi će se sresti. Jednom će se promijeniti život. Drugom će život biti oduzet. Kraj filma je poznat od početka, tako da Björne i Alexander nisu igrali na element iznenađenja.

Iz ‘merike nam dolaze Aimee Lagos i Kristin C. Dehnert sa svojom podzemno-željezničkom (film nosi naziv ‘Underground’) osviještenom LA pričom u kojoj pratimo dan jedne žene i suočavamo se s predrasudama i stereotipima o rodu, rasi i strahu. Film na površinu iznosi teme kojima je zaražena naša okolina, a pogotovo u ovo vrijeme ksenofobične i netolerantne sjedinjene države. Film je dobio nagradu za najbolju fotografiju na ovogodišnjem Beverly Hills FFu.

Kao što vidite, ponešto za svakoga! Za nas sve.

službeni site festivala