Turner Simonu

... A dvadeset i pet tisućica funti, koje za sobom povlači ta prestižna nagrada, pripalo je Simonu Starlingu, koji je u žestokoj konkurenciji oborio sudačko tijelo sastavljeno od 5 Britanaca svojim odličnim projektom 'Tabernas Desert Run 2004' (naslovna). Ostali će Turner nominiji o kojima već sve znate - Darren Almond, Gillian Carnegie i Jim Lambie - podijeliti svaki po pet tisuća funti, što, primijetismo, nije mala svota za freelance artista.

Nagrada Turner, da ponovimo gradivo, dodjeljuje se od 1984. britanskom umjetniku mlađem od 50 godina za iznimno umjetničko ostvarenje u protekloj godini. Namjera joj je poticati i promovirati javne rasprave (pozitivna šuškanja po kuloarima) o suvremenoj britanskoj umjetnosti, a u 20-ak je godina dodjeljivanja stekla reputaciju jedne od najprestižnijih umjetničkih nagrada u cijeloj Europi.

Ovogodišnji dobitnik, Simon Starling, rođen je 1967. u gradiću pitoreskno-skoro-pa-kompjutorskog imena – Epsomu, a nakon studija posvetio se uglavnom složenim skulpturalnim instalacijama koje zahtijevaju, uz maštovitu ideju, i sasvim osebujan način izrade. Simon je fasciniran procesom prerade jednog objekta u drugi. Umjetnička hodočašća koje poduzima kako bi pretvorio predmete u instalacije često su inspirirana prirodom, tehnologijom ili ekonomijom. Sam Starling opisuje svoj rad kao fizičku manifestaciju procesa mišljenja u kojem otkriva gledatelju skrivene odnose i priče iza samih predmeta.

Rad nominiran za veliku T-icu krije se iza spomenutog imena 'Tabernas Desert Run 2004', projekta zbog kojeg je proputovao španjolsku pustinju Tabernas na improviziranom električnom biciklu. Umjesto ekološki nezdravih ispušnih plinova, Starlingovo je prijevozno sredstvo proizvodilo vodu koju je na kraju iskoristio kako bi nacrtao kaktus. Takvi zahtjevni višeetapni projekti poput ovog nisu rijetki u Simonovu radu, a njima se, kao i mnogi drugi suvremeni angažirani artisti, uglavnom služi kako bi svratio pozornost na neki od problema suvremenog društva i čovjeka.

Inače, Starling izlaže od 1991. godine, a do sada je imao nebrojeno mnogo samostalnih i grupnih izložbi te prezentacija svojih, a i tuđih filmova. E, baš nas je pri ovom potonjem svašta iznenadilo, jer od čovjeka koji se diči Turnericom u vitrini nismo očekivali bogat, ali sporedni rad na sedmoj umjetnosti. Naime, Starling je do sada radio poslove o kojima malo tko išta zna, osim onih koji su to usvojili na f-netu.

Tako se Starling okušao u ulozi focus pullera na raznim televizijskim filmovima, nepotpisanog asistenta kamermana na filmu Agnieszke Holland 'The Secret Garden' i Spielbergovu djelcu 'Saving Private Ryan' (obrati pažnju na nepotpisani) te drugog asistenta kamere na filmu velikoga Mikea Leigha 'Razgolićeni', ovaj put u potpisanoj ulozi. Uz nabrojene velike, Starling je počesto radio i na shortovima kao direktor fotografije ili montažer ('Fuse', 'Mockingbird', 'What Larry Says’...), ali se očito u jednom trenutku ipak opredijelio za visoki art kao svakodnevni džob, a ostavio filmsku umjetnost kao hobi kojem će se možda vratiti u punoj formi kada osvoji i preostale umjetničke nagrade.

I za kraj, ako vas slučajno život kojim pute nanese u London u Tate Britainu možete pogledati skupnu izložbu nominiranih Turnerovaca sve do 22. siječnja, a ako vam se izglednijim čini ostanak u Zagrebu – tada skok na homepage slavnoga Tatea po još malo.