Tijelo kao film - Kratki
Home      Vijesti      Kratki      Tijelo kao film

Tijelo kao film

Ako još niste shvatili, nagovaramo vas da se malo obrazujete iz arta. Što znači da vas i danas vodimo u Miroslav Kraljević, ali na djelce Petera Greenawaya.

m.b. 25.01.2005 0 komentara

Tijelo kao film

Kako postati faca, ako znamo da avangardna pozadina uz primjerice postrukturalizam slike baš nikada nije u mainstream modi? Ili, možete li zamisliti Ewana McGregora u novome filmu Matthewa Barneya? Pa iako sve to zajedno zvuči kao SF priča dostojna sljedećega 'Aliena', pronašli smo nekoga kome je i to uspjelo. On se naravno zove Peter Greenaway (za one koji nisu obratili pozornost na naslovnu aluziju), a poznat je po istraživanju granica medija odbacivanjem klasične narativne strukture kako bi malkice pomaknuo značenje i stvorio začudni, provokativni i erotizirani, doduše i pomalo pretenciozni svemir zanimljivih slika.

Naravno, Peter je po vokaciji slikar i još k tome Britanac, pa sve to skupa ima smisla, a još je sve jasnije kada vam otkrijemo da je upravo zato slavne '69. zakoračio u svijet eksperimentale sedmominutnim radom 'Intervals', nakon kojeg je snimio još mnogo mnogo kratkiša. Ipak, prvi su ga put primijetili na festivalima tek desetak godina kasnije, i to dugometražnim pseudodokumentarcem smještenim u budućnost pod nazivom 'The Falls', a uslijedilo je još mnogo sada već popularnih filmova poput 'The Cook, the Thief, His Wife and Her Lover’ (1989), 'Prospero's Books' (1991) ili slavni 'The Pillow Book' (1996) za koji je i Ewan naučio ponešto o kaligrafiji.

Intervali

No, 1987. Peter je uz nagovaranje zvijezda da sudjeluju u njegovim pedatnim eksperimentima snimio i zanimljiv te zabavan polusatni video-esej za Channel Four pod nazivom '26 Bathrooms' koji ovom prilikom svesrdno reklamiramo. Film je zamišljen kao dio serijala o dnevnim sobama, kuhinjama ili spavaonicama, no projekt nije realiziran do kraja pa je kupaonička priča ostala jedina snimljena. U njoj se radi o zgodnom voajerskom pogledu na 26 različitih britanskih kupaonica, a uključuje komentare ljudi koji se u njima kupaju, odmaraju, uređuju i čitaju knjige, uz naravno ironični pogled na kupaonički dizajn.

26 kupaonica

Sve su Greenawayove prokupacije našle svoje mjesto u ovom odličnom filmu: erotika, voda, simetrija i geometrija, a i neki sasvim neobični podaci poput primjerice onoga da ako izoliramo komadić kože i nikada ga ne peremo, koža će vjerojatno naći svoj vlastiti način samočišćenja, pa stoga kupanje možda i nije toliko potrebno (heh). Zanimljiv je i način na koji Greenaway priča svoju kupaoničku storiju, a to je abecednim redom, i oh tako britanski. Iliti, A is for A Bathroom, B is for Bath ... G is for a Good Shave ... Q is for a Quiet Smoke ... W is for Washing the Dog, itd. No, pedantni se scenarist i redatelj pobrinuo i da sve ostalo bude u najboljem redu, pa je unajmio svojega dugogodišnjeg prijatelja Michaela Nymana da mu napravi kupaonički soundtrek.

Inače, Nyman je poznat po klasičnom minimalizmu i eksperimentima, a uz to što objavljuje knjige o Johnu Cageu, radi glazbu za modne revije Yohjija Yamamotoa i sklada koncerte klasične glazbe, pronašao je vrijeme raditi na čak 13 Greenawayovih filmova, ali i na filmovima Neila Jordana, Dzige Vertova, Michaela Winterbottoma i prekrasne novozelandske dame Jane Campion kojoj je radio glazbu za 'Piano'.

Ako se i nakon svega ovoga još niste odlučili na odlazak u Galeriju Miroslav Kraljević, bombardirat ćemo vas tekstovima dok to ne učinite! Pa da vidimo tko će prvi odustati ... :)

Komentari

Nema komentara.