Alan Rickman

Jedan od najkarizmatičnijih britanskih glumaca, proslavio se ulogama nemilosrdnih nasilnika, ali dokazao i kao uspješan romantik. Često je odbijao filmske uloge u korist kazališnih.

Rodio se u Londonu u Irsko/Velškoj obitelji. Njegov otac, slikar i dekorater, umro je od raka kad je Alanu bilo samo 8 godina, ostavivši za sobom majku i četvero djece. Dobio je stipendiju za West London's Latymer Upper School gdje su ga učitelji uputili u glumu, umjetnost i grafički dizajn, koji je kasnije studirao. Ipak se odlučio za glumu i studij na Royal Academy of Dramatic Art gdje je ostao tri godine.

Njegova karijera započela je u kazalištu 'The Royal Shakespeare Company' i to produkcijama 'Captain Swing' (1978), 'Love's Labour's Lost' (1978), 'Mephisto' (1986), a kasnije je nastupao i u broadwayskoj produkciji 'Les Liaisons Dangereuses' (1987).

Prvi film, zaslužan za njegov image i karijeru izvan granica Velike Britanije, bio je akcijski 'Die Hard' (1988) u kojem glumi nasilnog njemačkog terorista. Slijedeće uloge su slične, ali filmovi neuspješni: 'The January Man' (1989) i 'Quigley Down Under' (1990), ali ponovno pronalazi nešto po svom ukusu - 'Robin Hood: Prince of Thieves' (1991) u kojem dokazuje da može biti i dobar komičar.

Iste godine pronalazi se u puno simpatičnijoj ulozi u 'Truly, Madly, Deeply' (1991), koja mu donosi reputaciju seks simbola i vojsku novih fanova. Cijelo desetljeće proveo je igravši različite uloge: od glumca problematične prošlosti u 'An Awfully Big Adventure' (1994), preko simpatičnog Colonel Brandona u 'Sense and Sensibility' (1995), do anđela u 'Dogmi' (1999).

Okušao se i kao redatelj s filmom 'The Winter Guest' (1997) u kojem glume majka i kćer, Phyllida Law i Emma Thompson i koji je pokupio pozitivne kritike dokazujući Alana Rickmana kao jednako uspješnog redatelja i glumca.

Nakratko se vraća TV-u ulogom u HBO drami 'Rasputin' koja mu donosi Emmyja, a zatim je angažiran u dječjim filmovima 'Harry Potter and the Sorceror's Stone' i 'Harry Potter and the Chamber of Secrets' (2002) u kojima glumi profesora Snapea. Istoj se ulozi vraća u 'Harry Potter and the Prisoner of Azkaban' koji izlazi 2004. Zanimljivo je kako je rolu Snapea dobio nakon što ju je Tim Roth odbio.

Između angažmana u Harry Potter filmovima, stigao je ostaviti traga u 'Love Actually' (2003), romantičnoj komediji gdje glumi s Emmom Thompson i Huhgom Grantom, a iste godine ga možemo gledati i u filmu 'The Actors' (2003).

Nominiran je za Tony nagradu u kategoriji za najboljeg glumca na Broadway-u za ulogu u 'Private Lives' iz 2002.