Cate Blanchett

Svjetsku pozornost ova blijedoputa Australka karakterističnih, elegantnih crta lica, stekla je izvanrednom interpretacijom Elizabete Prve.

Cate Blanchett rođena je u Melbourneu, ima starijeg brata Boba, stručnjaka za kompjutere i sestru koja radi kao dizajner u kazalištu. Veliki utjecaj na njenu ličnost imala je smrt oca kad je imala 10 godina: 'Svirala sam klavir, on je prošao vani i mahnuo mi kroz prozor...i umro. Nakon toga, uvijek sam, prije nego sam izlazila, ljubila sve u kući. Bila je to neka vrst kompulzivno-opsesivnog poremećaja. Mislim da je to zacrtalo moj odnos prema obitelji, kao i potrebu da u svemu budem perfekcionist.'

Nakon što je shvatila da se ne želi baviti ekonomijom niti studirati umjetnost, odlučila je neko vrijeme putovati. Da zaradi, na proputovanju Egiptom, osamnaestogodišnja Cate pristaje statirati u arapskom filmu boksačke temetike. Po povratku u Australiju upisuje Dramsku akademiju u Sidneyu. Rad na kazališnim daskama donosi joj mnoga priznanja, kako publike tako i kritike. Zanimljivo je da je Cate prva osoba koja iste godine dobiva kazališnu nagradu kritičara za najbolju debitanticu i za najbolju glavnu ulogu u drami. Bio je to samo početak njena meteorskog puta k uspjehu.

Uskoro se okušala i na televiziji (australske drame 'Heartlands' i 'Police Rescue'). Njena gluma zapala je za oko režiseru Bruceu Beresfordu koji je 1997. uzima za svoj film 'Paradise Road' gdje glumi uz legende Glenn Close i Frances McDormand. Kvalitetno ocijenjene izvedbe u komedijama 'Thank God He Met Lizzie' i 'Oscar i Lucinda', a pogotovo upečatljiva uloga u 'Elisabeth' (za ulogu kraljice dobiva nominaciju za Oscara, a osvaja Golden Globe i British Academy Award), osiguravaju joj mjesto u holivudskoj eliti. Među filmašima, kritikom i publikom, slovi kao jedna od najkvalitetnijih glumica potpune sposobnosti transformacije i mogućnosti interpretiranja širokog dijapazona likova.

1999. glumi uz Angelinu Jolie, Johna Cusacka i Billy Boba Thorntona u komediji Mikea Newella 'Pushing Tin' te u 'Ideal Husband', adaptaciji romana Oscara Wildea, filmovima u kojima se njena gluma ističe kao kvalitetna unatoč općenito lošoj kritici uratka. Kao borac za prava žena, iste godine dobrotvorno nastupa uz Kate Winslet, Julianne Moore, Melanie Griffith i Gillian Anderson u predstavi 'The Vagina Monologues'.

Slijedile su uloge u 'Talentiranom gospodinu Ripleyu', 'The Man Who Cried', 'Daru' u kojima se ova 'Meryl Streep svoje generacije' iskazuje bilo da glumi dobrodušnu materijalističnu zabavljačicu ili samohranu majku nadnaravnih psihičkih moći koja rješava misteriozno ubojstvo. Uskoro glumi i kraljicu Lothloriena Galadriel u dugo očekivanoj trilogiji 'Gospodara prstenova', a 2003. kupi pohvale za interpretaciju nesretne irske novinarke Veronike Guerin u istoimenom filmu Joela Schumachera.

2004. godina bila je ključna u njenoj karijeri. Tada prihvaća dvije zahtjevne i veoma različite uloge. Prva je bila u komediji Wesa Andersona 'Panika pod morem' gdje glumi trudnu novinarku u ljubavnom trokutu između istraživača podmorja Stevea Zissoua (Bill Murray) i pilota Neda Plimptona (Owen Wilson). Zatim prihvaća ulogu u Scorseseovom 'Avijatičaru' gdje uz Leonarda DiCapria nastupa kao samouvjerena i često bahata holivudska zvijezda Katherine Hepburn. Ova uloga je učvrstila njen zvjezdani status te joj je uz mnoge nagrade donijela i Oskara za najbolju sporednu glumicu.

Sljedećih godinu dana odlučila je uzeti malu pauzu pa se tako pojavljuje u samo jednom filmu – 'Sitne ribe', trileru o ovisnici koja pokušava obnoviti svoj život i pobjeći od pakla droge. 2006. godine prihvaća ulogu u filmu Alejandra Gonzáleza Iñárritua – 'Babel' – kompleksnoj drami koja pomoću naizgled nepovezanih priča diljem svijeta govori o najintenzivnijim ljudskim osjećajima – ljubavi, strahu i tuzi. Zatim nastupaju angažmani u 'Dobrom Nijemcu' i 'Bilješkama o jednom skandalu' koji joj opet donosi nominaciju za Zlatni globus i za Oskara. Njen posljednji film povratak je na poznato tlo. Igra u 'Zlatnim godinama kraljice Elizabete' kao poznata vladarica koja se mora suočiti s do sada najvećom kušnjom u njenoj vladavini.

Glumu ne voli nazivati svojim poslom jer to, kako kaže, oduzima onaj osjećaj koji te pokreće da nešto napraviš dobro: 'Da je po mojem, da imam sreće biti stalno pred nečim novim, na rubu – taj genijalni osjećaj očekivanja i uzbuđenja bez razočaranja – to bi bilo savršeno stanje.' Isto tako, tvrdi, gluma nije jedino u čemu se želi iskazivati. Postoje mnoge stvari koje bi jednog dana htjela probati, a od stvari koje ju vesele ističe od djetinjstva gajenu ljubav prema klasičnoj glazbi.

Malo je poznato da je u 'Hannibalu' trebala glumiti agenticu Clarice Sterling, ulogu koju joj je 'preotela' Julianne Moore, baš kao što joj je Oscara 1997. za 'Elizabeth' preotela Gwyneth Paltrow ('Zaljubljeni Shakespeare'), što su kasnije kritičari proglasili jednim od 'najnezasluženijih Oscara u povijesti'.

Ulogu Galadrijel u 'Gospodarima prstenova' u šali zove ulogom koju je uvijek čekala. Naime, oduvijek je željela glumiti u filmu u kojem će imati šiljaste uši. Nakon snimanja, sačuvala je brončani odljev svog vilenjačkog uha.

Od 1997. udata je za Andrewa Uptona s kojim ima vodi kazalište u Sydneyu. Imaju i dva sina - Dashiella Johna Uptona rođenog 2001. i Romana Roberta Uptona rođenog 2004., a upravo očekuje i treće dijete. Zanimljivo je kako je otkrila svoju drugu trudnoću - na snimanju 'Panike pod morem', u kojem glumi trudnicu. Dok su joj prije snimanja namještali umjetni trudnički trbuh, onesvijestila se. Pregled je otkrio da nosi dijete. Svoj uspješan brak komentira činjenicom da ga živi, a ne priča o njemu.