Robert Duvall

Glumac čije su uloge često definirale filmove. Izgovorio je jednu od najpoznatijih filmskih rečenica: 'Obožavam miris napalma u jutro.. miriše na.. pobjedu' ('Apocalypse Now', 1979).

Proveo je dvije godine u ratu u Koreji, za što je dobio i odlikovanje. Diplomirao na Principia Collegeu nakon čega se preselio u New York kako bi studirao glumu.

Često je nastupao na Broadwayu, kao i na drugim daskama, a debut na ekranu ostvario je u 31. godini života s 'To Kill a Mockingbird' (1962). Čak deset godina kasnije glumio je posvojenog sina Don Vito Corleonea u Francis Ford Coppolinom legendarnom 'The Godfather' (1971. i 1974). U međuvremenu je surađivao s Altmanom na 'Countdownu' i 'M.A.S.H.u'. Proslavio se prilično kasno, ali dobro je pogodio i vrijeme i film kojim će se nametnuti publici.

S Coppolom je nastavio surađivati u 'Apocalypse Now' (1979), a zatim ga gledamo u ulozi oca koji maltretira cijelu obitelj vojnim vježbama u 'The Grat Santini' (1980) za koju je osvojio oscarovsku nominaciju. Čini se da mu je za obje uloge poslužilo vojno iskustvo iz Koreje.

Prvog Oscara osvojio je za ulogu country pjevača u 'Tender Mercies' (1983) za koju je sam komponirao i izveo svoje pjesme. Okušao se i u radu iza kamere, režirao je i producirao 'Angelo, My Love' (1984) gdje je vrlo uspješno opisao život Roma u New Yorku. Uvijek su govorili za njega da u svoje uloge unosi toliko sebe da nikad ne znaš gdje počinje glumac, a gdje prestaje Duvall. Tako je i s filmom 'Rambling Rose' pokupio sve sjajne kritike. 1975. režirao je višestruko nagrađeni dokumentarac 'We're Not the Jet Set' o rodeo porodici iz Nebraske.

Jedno od njegovih životnih djela je 'The Apostle' (1997). Scenarij je napisao 15 godina prije ostvarenja, ali nije mogao pronaći financijera, pa je na kraju odlučio film financirati i režirati sam. Za ulogu svećenika u istoimenom filmu zaradio je oscarovsku nominaciju u kategoriji za najboljeg glumca.

Devedesete su prošle s manje ili više uspjeha, glumio je cijeli spektar različitih likova: umirovljenog brijača u 'Wrestling Ernest Hemingway' (1993), Billy Bob Thorntonovog oca u 'Sling Blade' (1996), James Earl Joneseovog brata u 'A Familiy Thing' (1996), koji je potpisao i kao producent.

Cijelo vrijeme svoje filmske karijere, Duvall, je nastupao i u kazalištu te na TV-u, u raznim mini-serijama. Slijedeću dekadu započeo je sporednim ulogama u velikim hitovima: 'Gone in 60 Seconds' (2000), 'John Q' (2002), ali dao si je oduška i kao redatelj filma 'Assassination Tango' (2003) koji govori o tangu, Duvallovoj životnoj strasti.

Iako je napunio 70, čini se da nema veliku želju za mirovinom. Na snimanju Kevin Costnerovog vesterna, 'Open Range' (2003) slomio je nekoliko rebara kad je pao s konja vježbajući za ulogu starog lukavog kauboja. 2003. je dobio zvijezdu u Ulici slavnih u Hollywoodu.