Diane Keaton

Muza Woody Allena, redatelja s čijim filmovima je započela uspješnu karijeru. Još uvijek tražena i poštovana i to kao glumica, redateljica i producentica.

Rodila se kao Diane Hall, ali je promijenila prezime u Keaton jer je već postojala glumica istog imena. Keaton je vjenčano prezime njene majke i nema nikakve rodbinske veze s Michaelom Keatonom, koji je imao sličan problem, pa je izabrao Keaton jer mu se sviđalo Dianeino prezime što je potvrdila sama glumica.

Rodila se 1946. u Los Angelesu, a studirala je glumu na Manhattanu u 'Neighborhood Playhouse School of the Theater' kada je 1968. angažirana za ulogu u mjuziklu 'Kosa' na Broadwayu gdje je  upoznala glumca i redatelja Woody Allena te se pojavila u njegovom kazališnom hitu 'Play It Again, Sam' (1969). Već slijedeće godine imala je svoj prvi nastup na velikom platnu, u komediji 'Lovers and Other Strangers' (1970), a zatim se pojavljuje u Coppolinom hitu 'The Godfather'' (1972).

U to vrijeme započinje ljubavnu vezu s Woody Allenom, koji je angažirao u ekraniziraciji prije spomenute predstave, 'Play It Again, Sam', također, pripremajući film 'Sleeper' (1973). Filmovi postižu velik uspjeh, Diane ponovno glumi u 'The Godfather II' (1974) i u Allenovoj komediji 'Love and Death' (1975).
 
Svi nabrojeni filmovi postižu veliki uspijeh i Keaton se sve više dokazuje kao izvanredna glumica i komičarka, ponajviše zbog brojnih angaržmana u Allenovim filmovima. Njihov četvrti zajednički film 'Annie Hall' (1977) autobiografska je ljubavna priča njihovog stvarnog života koji otvara nova vrata karakterizaciji komedije uopće. Film je u isto vrijeme gorak i sladak, bajkovit i stvaran, a osvojio je Oscara za najbolji film, dok je Keaton osvojila Oscara za najbolju glumicu, što je bilo prvo i najveće priznanje njezinom glumačkom radu. Unisex odjeća koju nosi u filmu postaje modni trend.

U isto vrijeme izašla je i drama 'Looking for Mr. Goodbar' (1977), koja je bila sjajna i gdje je glumica također odigrala fantastičnu ulogu, međutim zasjenjena je komedijom 'Annie Hall'. Uslijedila su još dva filma s Allenom, 'Interiors' (1978) i 'Manhattan' (1979), nakon kojih se par razišao i Keaton započinje ljubavnu vezu s Warren Beattyjem s kojim je glumila u filmu 'Reds' (1981) i osvojila oscarovsku nominaciju. Nastavlja sa zahtjevnim projektima i pojavljuje se u filmu 'Shoot the Moon' (1982), a zatim slijedi nekoliko razočarenja:'The Little Drummer Girl' (1984) , 'Mrs. Soffel' (1985) i 'Crimes of the Heart' (1986).

Poznata je njezina strast prema fotografiji, objavila je tri kolekcije svojih radova, pa je logičan slijed bio da se poželjela okušati u radu iza kamere. Nakon što je snimila kratki film 'What Does Dorrie Whant?' (1982), posvećuje se dokumentarcu 'Heven' (1987) kojeg publika nije voljela, ali je u Cannesu dobio dobre kritike. Ponovno se udružuje s Allenom u nostalgičnom 'Radio Days' (1986) gdje se pojavljuje kao pjevačica, a zatim počinje sve više vremena provoditi režirajući.

U pauzama u glumačkom radu, uključujući 'The Godfather Part III' (1990), 'Father of the Bride' (1991) i TV film 'Running Mates' (1992), režira muzičke spotove za Belindu Carlisle i TV filmove, a čak je režirala i jednu od epizoda David Lynchovog Twin Peaksa. Puna samopouzdanja, prihvaća se režiranja filma 'Wildflower' (1991) koji joj otvara vrata najvećeg redateljskog uspjeha s dramom 'Unstrung Heroes' (1995). U međuvremenu je radila na još jednoj Allenovoj komediji 'Manhattan Murder Mystery' (1993), nakon što je prekinuo vezu s Miom Farrow zbog skandala oko njene usvojene kćeri s kojom se Allen kasnije oženio.

Pojavljuje se s Bette Midler i Goldie Hawn u hit komediji 'The First Wives Club' (1996), a zatim osvaja još jednu oscarovsku nominaciju za svoj rad u drami 'Marvin's Room' (1996) koja govori o obiteljskoj tragediji, ljubavi i žrtvi. Naredne godine pokazuju se kao relativno spore i nezanimljive, a publika ne prihvaća s oduševljenjem niti film 'Town & Country' (2001) iako u njemu surađuje sa samim filmskim veteranima poput: Goldie Hawn, Garry Shandling, Charlton Hestonom i Warren Beatyem. 

Zadnji projekt na kojem je radila zajedno s Jack Nicholsonom je film 'Something Gotta Give', redateljice/scenaristice Nancy Meyers koji joj donosi Zlatni globus, oscarovsku nominaciju i ponovno isticanje među filmskim divama. Okušala se i kao producentica, a avangardni film Gus Van Santa 'Elephant' (2003), koji je producirala, osvaja Zlatnu palmu u Cannesu 2003, kao i nagradu u kategoriji za najboljeg redatelja.

Usvojila je dvoje djece, Duke i Dextera, koji ju prate na gotovo svim putovanjima, a često izjavljuje da se nikada neće udati.