Antun Vrdoljak

Nezaobilazna figura Hrvatskog javnog života, poznati glumac i redatelj koji je, osim u umjetničkim, često aktivan i u političkim i sportskim sferama.

Za svoj posljednji filmski uradak, 'Duga mračna noć' (2004), u koji je uključio mnoga poznata imena, Borisa Dvornika, Mustafu Nadarevića, Gorana Višnjića, Ivu Gregurevića i mnoge druge kaže da je najbolji do sada i da se posebno veseli seriji koja će se početi prikazivati sljedeće godine na HRT-u.

Film svjedoči o životu, ljubavi, stradanju, prijateljstvu, časti i strasti u doba, prije, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, a redatelj poručuje da mu je to i najdraži film do sada jer nije trpio nikakve kompromise. Sam je napisao scenariji, potpisuje se i kao producent, kaže da i u sedamdesetima još uvijek nije sve rekao.

Trenutno piše knjigu kako bi predstavio svoje misli i nastojanja koja će objediniti njegovo bogato životno iskustvo i kojom će zahvaliti mnogim prijateljima, obitelji, profesorima i književnicima koji su cijeli ovaj put prolazili zajedno s njim.

Rodio se u Imotskom, a kaže da se u Zagreb zaljubio na prvi pogled stojeći na Zrinjevcu. Nakon rata otac ga je upisao u muški internat u Osijeku. Sa sportskom ekipom internata gostovao je u Varaždinu gdje su igrali rukometnu utakmicu. Vrdoljak je ozlijedio ruku i zbog straha od operacije  pobjegao je iz bolnice. U Zagrebu je imao tetu na Črnomercu gdje je bio i njegov otac koji je radio u građevinskom poduzeću. Ostao je u Zagrebu i završio gimnaziju.

Svirajući trubu u Ritzu i drugim noćnim kafićima zarađivao je džeparac, a kasnije je i upisao Akademiju dramskih umjetnosti. To je izazvalo svađu s ocem koji je očekivao da će mu sin postati liječnik, stara škola - od umjetnosti se ne živi, a izbor mu nije mogao oprostiti cijelo desetljeće.

Dane na Akademiji opisuje kao zabavne i zanimljive, pune markiranja, ludiranja i izlazaka. Fakin! Zbog utakmice Dinamo-Crvena Zvezda je završio u zatvoru na skoro mjesec dana i mogao je biti izbačen s Akademije, ali ipak je diplomirao 1954. godine. Nije gubio vrijeme i iste godine dobio je sina, Vjekoslava, s tadašnjom ženom Ankom Petričević. Sa svojom obitelji živio je na zagrebačkoj Knežiji.

Prva filmska iskustva počeo je nizati još kao dječak koji se morao nekako zabaviti u ratnoj neimaštini u kojoj su živjeli, pa nakon što je u Imotski stiglo prvo kino na ručni pogon uživao je u tim prvim iskustvima, a kasnije s Vladom Gotovcem organizira kino u konobi svoje kuće. Na skalinama su nacrtali likove, od karbit lampe su napravili projektor, dodali tuljac i dva povećala od baterije i provlačili su stripove koje su nacrtali, a Vrdoljak ih je režirao.

Glumački debi imao je u filmu 'Nije bilo uzalud', a zatim je snimio 'Cestu dugu godinu dana', te dobio Zlatnu arenu za ulogu novinara u filmu Nikole Tanhofera 'H-8'. Kasnije ih je samo nizao: 'Noći i jutra', 'Pukotina raja', 'Vjetar je stao pred zoru', 'Sreća dolazi u devet', 'Naš avto', 'Protest' i 'Družba Pere Kvržice'. Slijedeću Arenu za film 'Rat', koji je smatrao groznim i želio ju je odbiti, ali prestrašio se prijetnji sa svih strana i prestao raditi kao glumac. Tada je radio i kao novinar, a nakon toga se odlučio posvetiti režiji.

Svestranost u svom radu dokazuje scenarističkim i redateljskim postignućima za filmove: 'Ljubav i poneka psovka' (1969), 'Kad čuješ zvona'(1969), 'U gori raste zelen bor' (1971), 'Deps' (1974) , 'Mećava' (1977), 'Povratak'(1979), 'Kiklop'(1982) i 'Karneval, anđeo i prah' (1990) od kojih su najpoznatiji: 'Ključ' (1965), 'Od petka do petka' (1985), 'Glembajevi' (1989) i posljednji 'Duga mračna noć' (2004) koju potpisuje kao redatelj, scenarist i producent.

Bio je aktivan i u politici i nogometu, njegovo ime se često spominjalo u najrazličitijim kontekstima, komentarima i skandalima. Za vrijeme obnašanja dužnosti direktora Hrvatske televizije protiv njega je bila potpisivana peticija. Nije ni čudo kada je navodno zabranio čak dvije 'Latinice' koje su ipak na kraju bile prikazane u ljetu 2003.

Bio je i direktor Hrvatskog olimpijskog odbora, a njegov najveći uspjeh u sportu je polaganje pilotskog ispita u aeroklubu 'Naša krila'. Ipak, neki izvori tvrde da je 1947. za vrijeme nastupa na velikom staljinističkom sletu, pao i slomio krila.
Druga žena, Branka Vrdoljak, mu je rodila sina Luku i kćer Ivanu, suprugu Gorana Višnjića.