Genndy Tartakovsky

Rus u američkom animiranom raju. Apsolutna faca suvremene animacije aka Dexterov tata, jedan je od onih likova koje jednostavno ne možete ne obožavati.

Kako uopće započeti tekst o ovom genijalcu, a da ne zvuči patetično zbog moje neodoljive potrebe gomilanja nepregledne gomile superlativa i pohvala? Probat ćemo sa kratkom biografijom. Ok, udahni... izdahni... udahni...

Genndy Tartakovsky, ili pravim imenom Gennadiy Tartakovsky, rođen je u Moskvi, 17. siječnja 1970., gdje je i živio do svoje sedme godine. Nakon toga sa roditeljima se preselio u Chicago. Njegova strast prema stripovima odvela ga je na put studiranja animacije u Los Angeles. Za vrijeme studija Genndy je producirao dva filma, od kojih je jedan postavio temelje njegovoj briljantnoj seriji o dječaku geniju, 'Dexter's Laboratory'. Lik Dexterove sestre DeeDee inspiriran je Genndyjevim starijim bratom Alexom, koji je također volio kvariti planove svog mlađeg brata.

I tako je Dexter otvorio vrata kroz koja je Genndy elegantno ušao u svijet TV postaje Cartoon Network, pokupio nagradu za najbolju animiranu seriju po izboru publike u 1996. godini, četiri nominacije za Emmy, nagradu Annie... Dextera jednostavno ne možete ne voljeti, jer on u sebi inkorporira sve najbolje od Genndyja – odličan minimalistički, karakterni dizajn i crtež, specifičan način pričanja priče, često sa pauzama i bez dijaloga, genijalno kadriranje, česte reference na idole i elemente pop kulture i japanske animacije te fini, britki humor.

Većinu tih elemenata naći ćemo i u njegovim ostalim animiranim serijalima, koji i dalje u sebi nose prepoznatljiv Genndyjev rukopis, ali i neke nove principe vezane uz priču, likove, animaciju, zvuk i tako dalje. Kao koautor sudjelovao je u izradi serija 'Dial M For Monkey' i 'Justice Friends'. Za ovu posljednju kaže kako nije ispala onako kako je želio - likovi su trebali biti dorađeniji, a priča sočnija. Još jedan od njegovih uspješnih projekata su serija i film o tri djevojčice sa supermoćima – 'Powerpuff Girls', na kojima je radio kao producent, režiser (serija) i šef animator (film). Slogan 'sugar, spice and everything nice' najbolje opisuje taj njegov uradak koji, uostalom kao i Dexter, pršti sa referencama na anime.

Svoje tehnike izrade storyboarda Genndy je uvježbao na još jednoj odličnoj animiranoj seriji 'Two Stupid Dogs' 1993. godine, čiji je autor Donovan Cook. Iako ta suradnja baš i nije funkcionirala na najbolji način, jer je dosta njegovih ideja mijenjano u procesu izrade, Genndy je bio zadovoljan jer naučio dosta o režiji i timingu.

Zvijezda naše priče u posljednje se vrijeme nije ulijenio, dapače, u posljednjih nekoliko godina uspio je nadmašiti sam sebe. 2001. godine počeo je raditi animiranu seriju 'Samurai Jack', koja u sebi ujedinjuje akciju, humor i umjetnički pristup. Naravno, opet su u igri Japanci i njihova tradicija, ovaj puta direktno u formi priče o samuraju kojeg je njegov glavni neprijatelj Aku bacio u budućnost. Genndyjev senzibilitet za lijepo, slatko, japansko, duhovito i žestoko tu je prisutan jednako kao i primjerice u 'Powerpuff Girls', samo u drukčijem obliku. Seriju ne vole samo gledatelji, već i kritičari i stručnjaci, koju su joj dodijelili dvije nagrade Emmy i pet nagrada Annie. U toj je seriji Genndy konačno stavio veći naglasak na akciju, umjesto na komediju, što mu je oduvijek bila želja.

A propos akcije, Genndy, koji je odrastao na 'Star Wars' filmovima, uvijek je u šali govorio da će jednog dana napraviti animiranu verziju popularnih Lucasovih filmova. Budući da se sretniku očito ostvaruje sve što poželi, 2003. godine Lucas se složio sa Cartoon Networkom da Genndy napravi seriju sa radnjom smještenom negdje između epizoda 2 i 3, što je ludi Rus i učinio - i to perfektno. Serija je napravljena u prilično neuobičajenom formatu, naime njene epizode traju samo po tri minute (zato se i zove 'Star Wars: Clone Wars', the microseries), ali kakve su to tri minute! Akcija, akcija i još akcije, uz stilizirani crtež koji vas tjera da se zalijepite za ekran i ponovno ono Genndyjevo pričanje bez riječi...

Po mom osobnom mišljenju, ali i po mišljenjima mnogih koji su ga pogledali, ovaj je serijal daleko bolji od filma po kojem je rađen. Zanimljivo je da je Lucas u startu tražio da epizode budu u trajanju od jedne minute, na što je Genndy, faca nad facama, rekao 'nema šanse, jedna minuta nije ništa, to je forma za reklamu, dobit ćete nešto između tri i pet ili ništa'. Ishod svi znamo. Čovjek koji Hollywoodu zamjera zatvorenost prema novim idejama i voli Seinfelda, na pitanje koji bi superpower htio imati odgovara: 'Htio bih da mogu letjeti, bilo gdje po svijetu, na posao... Koristio bih to kao prijevozno sredstvo.'