Marilyn Monroe

Istodobno ranjiva i nježna, senzualna i tužnjikava, putena božica i neshvaćena djevojčica naprosto je iskrila ogromnu energiju koju je kamera obožavala.

Pravim imenom Norma Jean Baker Mortenson rođena je kao vanbračno dijete, a sam je početak njenog života već tragično obilježen – majka je bila psihički nestabilna pa je mala Norma smještena u obitelj udomitelja u kojoj ostaje do svoje sedme godine. Nakon kratkog zajedničkog života, majka opet obolijeva od depresije, a brigu o djevojčici preuzima njezina prijeteljica koja je malu izuzetno voljela, bodrila i poticala. 1935. godine zbog financijskih teškoća i udaje, majčina prijateljica smješta Normu Jean u sirotište, iako ju redovno posjećuje i dalje brine za nju. Ista će odigrati važnu ulogu te 1942. godine i u to vrijeme šesnaestogodišnjakinji ugovoriti brak s pet godina starijim Jimom Doghertyijem.

Prvi muž ubrzo nakon vjenčanja odlazi u rat, a Norma da bi preživjela počinje raditi u tvornici padobrana. Upravo na tom mjestu počet će legenda; u svrhu promocije vojne industrije i žena koje su joj također dale obol, tvornicu je posjetio fotograf koji je zamijećuje te joj predlaže suradnju. Boji kosu u plavo, reklamira kupaće kostime, pojavljuje se na 33 naslovnice te do kraja rata postaje san svakog fotografa. Prpošna, energična, spontana i puna životne energije, uskoro svima zapada u oko. Logičan slijed ovakvog uspjeha bila je promjena na osobnom planu, razvodi se 1946. godine i odmah nakon toga potpisuje ugovor s Twentieth Century Foxom.

Bira ime s majčine strane obitelji, te je od tog momenta javnosti poznata pod imenom Marilyn Monroe. Na prilično revolucionarni i kontroverzan korak odlučuje se 1949. s objašnjenjem da joj je trebao novac – slika se gola za kalendar koji će se kasnije pojaviti u prvom broju Playboya. Možda je upravo ovaj moment odredio njezinu daljnju karijeru, postavio temelje za percepciju nje kao seks bombe i praznoglavke, koji će joj na kraju iznimno smetati i dovesti je do drugih problema.

Za uspon u svijetu filma trebalo joj je puno više vremena nego za koketiranje s fotoaparatima - odigrala je podosta malih uloga te je u filmovima B kategorije često glumila likove glupe plavušice. Prvi ozbiljniji glumački posao dobila je 1950. godine - malu ulogu u filmu 'Asphalt Jungle' koji je zamijetila kritika, a odmah poslije toga snima i legendarni 'All About Eve'. Glavnu ulogu dobiva te iste 1950.godine u filmu 'Don't Bother to Knock', a publika ju već voli u 'Monkey Business'. Ta joj je godina bila prijelomna i na privatnom planu jer upoznaje i slavnog bejzbolaša Joea DiMaggia, u to vrijeme već 37-godišnjaka, a poznanstvo je za kratko vrijeme preraslo u romansu.

U zvjezdani poredak definitivno je konačno i trajno upisana bitne 1952. – snimila je filmove 'Niagara' te plesni mjuzikl 'Gentlemen Prefer Blondes', te odmah dobila prostor na hollywoodskom Šetalištu slavnih. 1954. godine posvađala se s Foxom jer joj nisu dozvolili da pročita scenarij prije nego što prihvati ulogu, pa su raskinuli ugovor. S druge strane, u to se vrijeme udaje za DiMaggia iako je već iskusila njegovu ljubormoru i posesivnost. Upućeni kažu da je njemu više trebala kućanica nego zvijezda takvih magnituda, pa je od nje čak i tražio da se odrekne karijere zbog čega je brak od samih početaka osuđen na propast (razveli su se nakon nepunih devet mjeseci).

Istodobno, na njoj postaju vidljivi efekti dugotrajnog korištenja pilula za spavanje – na snimanju 'There's No Business Like Show Business' (1954) često je letargična, osjetljiva i plačljiva. Nije ipak bilo sve tako crno, na snimanju famozne scene 'suknje u zraku' (iliti kako zrak iz podzemne može biti najseksi stvar na svijetu) za film 'Seven Year Itch' u ranojutarnje sate okupilo se više od dvije tisuće promatrača te nekoliko stotina profesionalnih fotografa. Ushićena Marilyn pozirala im je više od dva sata.

U to vrijeme nekako joj se vraća elan te veliku energiju ulaže u distanciranje od komičnih uloga male nesposobne plavuše i nastoji dokazati da je kvalitetna glumica koja može glumiti i u dramama. Pod budnim okom slavnog učitelja Leea Strasberga trudi se poboljšati svoje glumačke potencijale što je konačno pokazala ulogom u 'Bus Stop' (1956). Soliranje također neće dugo potrajati jer upoznaje cijenjenog pisca dramskih komada Arthura Millera za kojeg se ubrzo udaje; zlobnici su komentirali da su se udružili 'mozak i meso'. Par očajnički nastoji u pokušajima da Marilyn zatrudni, no svi se pokušaji završavaju spontanim pobačajima koji su još više dotukli zvijezdu. Iako je s Millerom ostala četiri godine, do fijaska je na kraju došlo zbog njezinih konstantnih problema s ovisnosti.

Na platna se vraća u velikom stilu, s velikim hitom 'Some Like It Hot' (1958) udružujući glumačke snage s Tonyijem Lee Curtisom i Jackom Lemmonom. Posljednji film koji je završila bit će 'Misfits' (1960) čiji je scenarij posebno za nju napisao Miller. Na rubu sloma počinje snimati 'Something's Got to Give' (1962), ali je studio otpušta zbog konstantne bolesti, nepojavljivanja na snimanju i zaboravljanja rečenica. Najslavniji muškarac koji je vezan uz njezino ime bio je John Kennedy (otpjevala mu je najseksi verziju 'Happy Birthday' ikad), i, iako nema svjedoka i dokaza koji bi potvrdili nagađanja, neki smatraju da su bili u intenzivnoj vezi.

Njezino je beživotno tijelo pronašla spremačica 4. kolovoza 1962. godine. Iako se smatra da je umrla od overdosea, neki ipak tvrde da je mnogo stvari oko njene smrti nerazjašnjeno i insinuiraju da je ubijena zbog veze s Kennedyijem, da je bila u vezi s mafijom, da postoji neka zavjera. Zanimljiv je i podatak da se oko sprovoda pobrinuo Joe DiMaggio koji je njezinom smrću bio shrvan, te joj do kraja svog života svaki dan na groblje slao buket ruža. Za kraj su dovoljne riječi Paula Donnelleya koji je napisao njezinu biografiju – Monroe je čisti film!