Steven Soderbergh

Upoznajte redatelja mlađe generacije koji u istoj karijeri spaja 'Seks, laži i videovrpce', 'Traffic', 'Erin Brokovich' i 'Out of Sight'.

Upoznajte redatelja mlađe generacije, štono bi rekli hrvatski redatelji, koji u istoj karijeri spaja 'Seks, laži i videovrpce', 'Traffic', 'Erin Brokovich' i 'Out of Sight'.

Deklarirani nezavisni filmaš, priznati redatelj u smislu potvrđivanja istog relevantnim nagradama, promišljeni karakter koji od prvog predstavljanja publici rezonski manevrira žanrom i stilovima, gdje jedan pol podrazumijeva eksperimentalni film, a drugi komercijalni hit uspjeh.

Dugo je bio obilježen 'one hit wonder' titulom koje se, eto izgleda, uspio riješiti — navodno ga prilično nervirala, no nema nekih čvršćih materijalnih dokaza o istom, jerbo je čovjek, onako pomalo, škrt, jel', na riječima i ostalom.

Rođen, dakle, u horoskopskom znaku Jarca, u osvit seksualne revolucije, drugi od šestero djece, u mlađoj, dječjoj dobi biva s obitelji preseljen iz pitoreskne Georgie u profitabilniju Kaliforniju, grad L. A. Otac profesor i dekan 'College of Education' pri 'Louisiana State University', tako se obitelj prehranjuje, majka nepoznato, bar donekle i u ovom trenutku, dok on kao pubertetlija otkriva film.

Prve će kratkometražne filmove snimiti u srednjoj školi na izbornom predmetu (nije to vjeronauk/etika đir), na 16 mm kameri (čist' ok). A nakon mature vodi samo jedan put, zna se, hollywoodski, zlatni put. Počinje kao frilens montažer, no to mu ubrzo dojadi, pa se vraća domu najljepšem i nastavlja snimati kratki metar i pisati scenarije.

Posrećit će mu se 1986. s glazbenom grupom 'Yes' koja ga angažira za snimanje dugometražnog, koncertnog filma koji će izroditi Grammy nominacijom za najbolji video; film se zvao 'Yes – 9012 Live' i otud ideja za poštanski broj Beverly Hillsa.
Nakon toga dečku je krenulo, ipak trebat će još tri godine za doslovnu značenjsku vrijednost pojma 'krenuti'.

Srednja linija kretanja bila je 1987. u kojoj snima kratkometražni 'Winston'. Dvije godine kasnije film će se transformirati u dugi metar i tim proširenim postupkom postati, ako ne najbolji, svakako najupečatljiviji debitantski nastup. A to ne može biti ništa doli fantomski 'Seks, laži i videovrpce' o kojem se uvijek piše, kad se piše o Soderberghu, a piše se, opet uvijek, u kontekstu neizmjernog uspjeha filma kao kritičkog momenta nezavisne, američke kinematografske industrije. Neizostavno takvim atributima film je prepoznao i Cannes udijelivši mu Zlatnu palmu; Američka akademija odgovorila nominacijom za originalni scenarij, a to sve mu priskrbilo onaj mrski žig čuda za jedan dan.

Žiga će se riješiti mnogo godina poslije, a proces započeti sljedećim uradcima koji nastaju u vremenu 1990.-1996. : 'Kafka' (1991), 'King of the Hill' (1993), 'Underneath' (1995) i 'Gray's Anatomy' (1996) koje će kritičari, a i dobar dio publike, redom zaobići ili proglasiti nedoraslim razočarenjima. Zadnje i iste 1996. snima 'Schizopolis', eksperimentalni film nelinearne radnje, proizvoljno proizvedenog vremenskog kontinuuma (koji, dakle, niti je sukcesivan, niti je simultan) koji, između ostalog, tematizira i bipolarnu osobnost prikazanu kroz dva suprotstavljena lika igrana od strane istog glumca, konkretno samog Soderbergha — film naravski ima izrazite pristaše i protivnike, s tim da se svi slažu da je materijal nadmašio svog stvaratelja, odnosno izmaknuo kontroli.

U istom periodu nastaje zanimljivi 'The Limey' koji nudi karakter bivšeg robijaša u potrazi za kćerinim ubojicom, a široko-populacijskom se uspjehu vraća 1998. svojim možda najkomercijalnijim filmom, a ujedno i najuspješnijim od debitanta 1989. - 'Out of Sight' (George Clooney i Jeniffer Lopez).

Godine 2000. i 2001. su zasigurno njegove godine; u prvoj snima dva hita, 'Erin Brokovich' i 'Traffic', a u drugoj biva nominiran za najboljeg redatelja s oba primjerka; Oscara osvaja s Trafficom. Ipak je Juliji Roberts omogućio jedan 'very big moment' glumačke karijere: uloga Erin Brokovich upisala ju je na listu oscarovskih glavnih glumica.

Naredne će tri godine rezultirati s tri filma. Redom su to uspješni 'Ocean's Eleven' (2001) koji je 2003. dobio i svoj nastavak, 'Solaris' (2002) – loš remake izvrsnog filma Tarkovskog iz 1972. i eksperimentalni 'Full Frontal' (2002) snimljen za 18 dana s ukupnim troškovima od duhovita dva milijuna dolara, a 2004. i nastavak 'Oceanovih jedanaest' pod najlogičnijim nazivom 'Oceanovih dvanaest'.

A kad ne režira, dječak piše scenarije, producira, snima, montira i glumi. Neki od najpoznatijih takvih su 'Insomnia', 'Far from Heaven',  'Confessions of a Dangerous Mind'. Jasno u većini svojih ostvarenja, uz primarnu funkciju redatelja, obnaša, ako moguće, što više alternativnih. S obzirom na mlađahnost ovog 'one man show' sineaste, prava djela moguće tek slijede. A ako ne, uvijek mu ostaje slava, 'Seks, laži i videovrpce'!