Charlie Kaufman

'Volim živjeti u konfuziji. Znate, kad malo zakomplicirate stvari, tek tada postaju zanimljive…' Čovjek je sve lijepo rekao sam.

Iako iz dna duše mrzi činjenicu da je javna osoba, ipak je otkrio da je odrastao u prosječnoj židovskoj obitelji, a da je već od malena pripremao razne predstave i kratke filmove ne bi li zabavio starce i stariju sestru. Oni koji su ga poznavali u osnovnoj i srednjoj školi izjavljuju da je oduvijek bio miran i stidljiv (što se i nije promijenilo), te se ponekad, iako su cijenili njegovo društvo, osjećao kao autsajder.

Već je u ranim pubertetskim godinama bio protivnik mainstreama, mnogo je vremena provodio u lokalnoj tv-postaji i bio član dramske sekcije. Natruhe osebujnosti očite su u njegovom ukusu koji se nije puno mijenjao ni do danas – obožavao je braću Marx, Woodya Allena i Lennya Brucea, a volio je i Kafku, Becketta, Stanislawa Lema i Philipa K. Dicka.

Prepoznali su ga vrlo rano kao talentiranog glumca pa se okušao u dramama poput 'Dr. Jekyll and Mr. Hyde', 'Play it Again, Sam', 'On A Clear Day', što mu je osiguralo stipendiju i posebna priznanja za dramska ostvarenja. Sve je naravno smrdjelo na film, pa ga je Kaufman i odstudirao na NYU. Sličan uvrnuti smisao za humor djelio je s kolegom Paulom Prochom, tako da su zajednički pisali svoje prve scenarije, a kasnije ih objavljivali u časopisima za siću, nešto oko 25 dolara.

Kaufman je u nekom intervjuu izjavio da je u pisanju dramica i tekstova za novine naprosto uživao, a svotica koju je ubirao s vremenom je činila pristojan džeparac (prvi ček na tisuću i više dolara je oduševljen fotokopirao). Nakon studija (osamdesetih) živio je u Minneapolisu, a čak je četiri i pol godine radio svakakve novinarske poslove u časopisu 'Star Tribune'. Jedno je vrijeme radio i u muzeju.

Stvari su se počele mijenjati kada se naš Charlie odlučio preseliti u Los Angeles – kako nije imao nikakve poslovne ponude, našao si je fino agenta i čekao da nešto kapne, bilo što. I skoro da se nije vratio u Minneapolis pokunjen, kad je prvi posao dobio na tv-serijalu 'Get a Life!', da bi nakon toga uslijedilo još tridesetak epizoda raznih humorističkih serija.

Uz taj je posao neprestano pokušavao prodati razne scenarije za serijale većim filmskim kućama, no iako su piloti uvijek hvaljeni, ništa nije uspjelo. Da bi nekako prikratio vrijeme dao se na pisanje scenarija za dugometražni film, a sam početnu ideju opisuje kao 'priču o čovjeku koji se zaljubljuje u tuđu ženu'. U scenarij je postupno inkorporirao sve više čudnjikavih elementata i situacija, nelogičnosti i zbunjujućih prevrata koji se kasnije mogu vidjeti kao njegov potpis u svim kasnijim filmovima i... tako je nastao 'Biti John Malkovich'(1999.).

Scenarij je, nakon što se svidio Malkovichu, po Hollywoodu izazvao mnogo buke, no redatelji su se pomalo bojali raditi nešto toliko pomaknuto. Priču je na kraju kupila kompanija u vlasništvu R.E.M.-ovca Michaela Stipea, a redateljskog se posla prihvatio famozni Spike Jonze koji će u Kaufmanovu životu i radu ostaviti veliki trag. Film je obišao mnoge festivale, a Kaufmana je toliko osokolio da je sljedeće godine napisao čak tri scenarija, opet njegujući svoj genijalno ludi izričaj.

Film 'Ljudska priroda' (2001), luckasta priča o seksi sireni s animalnim instinktima i ekstremnom dlakavošću, bio je dosta mlako primljen, no rejting je popravio 'Adaptacijom' gdje je odmjereno izmiješao stvarnost i fikciju, a Nicholasu Cageu dao priliku da pokaže da zna glumiti. 2002. je uslijedio 'Ispovijedi opasnog uma' u režiji Georgea Clooneya, no sam Kaufman nije baš bio zadovoljan sa završnom verzijom scenarija, jer je neke stvari prepravljao Clooney sam. To je čini se prepoznala i publika, tako da je film ispao mediokritet.

Kaufman se u velikom stilu vraća 2004. s fenomenalnim originalnim scenarijem 'Vječni sjaj nepobjedivog uma' za koji mu je ideju dao frend i redatelj Michel Gondry. Ovaj je film ubrzo postao najuspješniji Kaufmanov film, no čini se da se on tek raspisao i posat simbol za dobru stranu Hollywooda – najavljen je horor na kojem radi sa starim znancem, Spikeom Jonzeom, a obznanio je isto da bi volio i režirati ponešto od svog materijala. Njegovom radu koji još puno obećava jedino možemo reći: ezoterično, nestvarno, zabavno, majstorski. I tome slično :)