Leonardo DiCaprio

Glumac dječačkog lica proslavio se romantičnim 'Titanicom', ali cijelo vrijeme snima i ozbiljne i mračne filmove.

Leonardo DiCaprio jedinac je sin oca Georgea i majke mu Irmalin, a svoje ime duguje kicku koji je zadao svojoj majci dok se divila čudesnoj DaVincijevoj slici u Uffizi. Njegovo djetinjstvo ipak nije bilo tako skladno kao i ime – roditelji su mu se razveli već godinu dana nakon njegova rođenja, ostajući u prijateljskim odnosima koje bi najbolje opisala titula liberalnih hipija.

Osim slobodnjačkih nazora, na dječaka je najviše utjecao poziv njegovog oca – on je, naime, producent underground stripova, pa su u kući vrlo često gostili izuzetno zanimljive goste, uključujući strip-umjetnika Roberta Crumba, pisca Charlesa Bukowskog i književnika Huberta Selbya. Leo je odmalena bio vrlo nestašan, često je prepisivao i varao na testovima, imao problema s koncentracijom, školu nije volio, pa je svoju energiju najčešće usmjeravao na zabavljanje ostalih.

Na velikim se ekranima prvi put pojavljuje s pet godina, i to u omiljenom showu 'Romper Stomper' s kojeg su ga zamalo izbacili zbog prilično razuzdanog ponašanja, a poznato je da je s deset godina nakon nekog castinga nazvao oca i izjavio 'Tata ja stvarno želim postati glumac, no ako je ovo sve na što se ovaj posao svodi, onda mi to ne treba!'. Sve u svemu, od najranije je dobi svoj anđeoski look unovčavao u reklamama (pojavljuje se u njih tridesetak), snimio je i nekoliko edukativnih filmova tipa 'Kako se nositi s roditeljima koji uzimaju drogu' a pojavljivao se i u raznim serijama ('Lassie', 'Roseanne', 'Santa Barbara').

Kada je tražio agenta obeshrabrila ga činjenica da je sve iskomercijalizirano, da ga ponekad odbiju zbog loše frizure, a da je nekima njegovo ime previše talijansko. Prvu je upečatljiviju ulogu dobio u šesnaestoj – glumio je beskućnika u serijalu 'Growing Pains', dok se na velika platna konačno probio ulogom Tobiasa Wolffa u filmu 'This Boy's Life' (1993). Na samom mu je početku filmske karijere pri odabiru filmova pomagao otac, a zajednički su nastojali biti izbirljivi i ne pristajati na svakakve mainstreamovske role.

DiCaprio se najprije okušao u mračnijim filmovima tipa 'What's Eating Gilbert Grape' (1993, glumi mentalno zaostalog tinejdžera), 'Basketball Diaries' (1995, uloga narkomana) i 'Total Eclipse' (1995, uprizorio je Rimbauda), da bi na kraju krenuo sa samoljubljem i podilaženjem širim masama – isprva lagano s 'Romeo and Juliet' Baza Luhrmana, da bi na kraju eksplodirao u svim blockbusterskim bojama 'Titanica' (1997), za kojeg danas tajno priželjkuje da se nikad nije dogodio.

Od talenta je postao sinonim za romantiku, instant idol i seks simbol, a to će ga prokletstvo gotovo strpati u kalup tipskog glumca te odnijeti uvjerljivost njegovim kasnijim solidnim uratcima. Sljedeći mu je projekt bio film 'The Man in the Iron Mask' (1998), kojeg unatoč relativno dobroj zaradi kritičari smatraju prosječnim, a DiCapriovu glumu samo osrednjom. Rejting si je mrvicu popravio pustolovnim filmom 'The Beach' (2000), da bi ponovo pokleknuo u Scorseseovim 'Gangs of New York' (2002).

Intigantne karakterne uloge ipak je mijenjao za široku publiku i dobru staru šušku – 'Catch Me If You Can' (2002) je još jedan u nizu njegovih uradaka koje možete gledati s nezahtjevnim društvom kada i ako želite mozak pustiti na pašu. No, njemu se nimalo crno ne piše – nedavno je za svoj najnoviji film 'The Aviator' dobio Zlatni globus za najbolju mušku ulogu, a manekenke i ljepotice može mijenjati kao čarape.

Svemu ovome možemo dodati njegova demokratska uvjerenja, odgovornost prema okolišu, žustru borbu protiv Busha tijekom nedavne izborne kampanje, angažman u dobrotvornim akcijama, te razne donacije rodnom mu gradu.