Arthur Miller

'Once and for all you must know that there's a universe of people outside, and you're responsible to it.' Miller je ostao vjeran rečenici koju je sam napisao.

Američki dramatičar i scenarist, Arthur Miller, umro je 10. veljače 2005. u dubokoj starosti (s 34. godina starom partnericom kraj sebe), napunivši 89. godina. Svoju popularnost uvelike duguje dvjema činjenicama - drami 'Smrt trgovačkog putnika' (1949) za koju je dobio Pulitzerovu nagradu, te braku s Marilyn Monroe. No, krenut ćemo ipak kronološki…

Miller se rodio u obrtničkoj obitelji - otac mu je imao dućan sa ženskom odjećom koji je uništilo razdoblje financijske krize tijekom depresije tridesetih godina prošlog stoljeća, zbog čega se obitelj morala preseliti u siromašniji kvart. Ovaj je događaj, sudeći po poznavateljima Millerovog lika i djela, imao veliki utjecaj na sudbinu malog Arthura, no iz njegovih se dječjih aktivnosti (igranje bejzbola i čitanje pustolovnih romana) još nije naslućivao njegov intelektualni kapacitet. Nakon što je završio srednju školu, Miller je tek trebao zaraditi za studij – neko je vrijeme radio u dućanu auto dijelova, no poslije čitanja 'Braće Karamazov' odlučuje da će postati pisac.

U te je svrhe najprije 1934. upisao novinarstvo (već je tokom studija osvojio nekoliko nagrada za svoje drame), da bi se kasnije u New Yorku pridružio kazališnoj skupini i pisao scenarije za radio-drame. Sport je ipak učinio neko dobro – zbog ozljede u američkom nogometu nije poslan u rat, tako da je 1944. s dramom 'The Man Who Had All the Luck' pronašao svoje mjesto na Broadwayu.

Tri godine kasnije je s komadom 'All My Sons' osvojio priznanje New York Drama Critics, kao i dvije Tony nagrade. Njegov se prvi roman 'Focus' (1945) bavi tematikom antisemitizma, a socijalni i politički angažman je i inače bio snažan dio njegovog stvaralaštva. Međunarodnu mu je slavu donijela već spomenuta tragična priča, 'Smrt trgovačkog putnika', no uspjeh mu je ubrzo pomućen istragom zbog sumnje da širi ideje komunizma.

Zbog tog mu je razloga na neko vrijeme čak uskraćena mogućnost izlaska iz zemlje (htio je na premijeru drame 'The Crucible' koja je bila direktna alegorija na makartizam), a Miller je unatoč priznanju da je sudjelovao na nekim sastancima koje je organizirala komunistička partija i dalje negirao da je komunist. Vjenčanje s Marilyn (zvali su ih mozak i meso) je produbilo njegov osjećaj samoće i osjetljivost na socijalna zbivanja – osim scenarija 'Misfits' koji je napisao posebno za nju u tom razdoblju nije napisao ništa za kazalište.

Na daske se vratio 1964. s djelom 'After the Fall', za koje svi kritičari kažu da je vrlo autobiografsko, a da je lik autodestruktivne Maggie inspiriran Merlinkom. Još uvijek je pisao i tijekom devedesetih, iako je smatrao da se radi o krivom povijesnom trenutku za pisanje drama, a da je kazalište u krizi.