Peter Sellers

Mislili ste da je o enigmatičnom Peteru sve već rečeno? Bili ste u pravu! Stoga, rezimirajmo.

Vegetarijanac, 'kroner', bubnjar, opsesivni perfekcionist i egoist, četiri žene, troje djece, nastupa u debitantskom filmu Woodyja Alllena 'What's New, Pussycat?' (1965), a u travnju 1964. biva prvim muškarcem ikada na naslovnici američkog Playboyja. Ah, da i Pink Panther serijal, iste 1964., odmah oduševljava zahtjevno mnoštvo - inače, crtić je nastao po filmu, a ne obrnuto.

Filmografija mu broji preko šezdeset filmova, te nebrojena radio i TV- pojavljivanja i gostovanja. Za sebe je volio govoriti da je školski primjer klasičnog komičara: smiješan samo kad radi. Druga popularna izjava je 'Ne tražite me da glumim sebe. Ne znam kako, jer ne znam ni tko sam, ni što sam.' Posljednja želja mu bijaše da na njegovom sprovodu svira skladba koju je mrzio, 'In the Moood', pa je i svirala.

Pravim imenom se ovaj genijalac komičar oslovljava kao Richard Henry Sellers – logikom da je Peter probitačnije ime od Richarda ili Henryja - zapravo su ga tako zvali roditelji kao uspomenu na preminulog starijeg brata. Iz istog razloga je Peter bio jako razmaženo dijete (model ponašanja je zadržao i kao odrastao čovjek), ali i dječji glumac koji već s dva dana biva instaliran na pozornicu roditeljskog ljetno – vodviljskog kazališta.

Dijete iz glumačke, odnosno kreativne obitelji ima samo dvije mogućnosti u životu, slijediti utabane putove roditeljskog iskustva ili radikalno suprotno, baviti se nekim vidom nepopularne znanosti, teorije i sl.; s tim da 'biti propalitet' nema nikakve poveznice s navedenim.

Tako će i mladi Peter nakon regularne faze školovanje po prvo plesnim školama, a potom i londonske škole za dječake St Aloysius, karijeru započeti na radiju (BBC), gdje 1949. proizvodi popularnu, humorističnu emisiju 'Goon Show', preteču Monthy Phytona (u nekom trenutku 1953. radijska će emisija, jasno, dobiti i filmsku verziju). Emisija se emitira do 1960. kad biva ugašena, no Sellers tad već ima dobru podlogu i odlične reference za ozbiljnije se okušati u vizualnom mediju, što i čini.

On, naime, kroz cijelo trajanje radio karijere paralelno snima filmove, iako će, kao što poznato, svjetsku slavu steći nešto kasnije, s nezaboravnom ulogom hladnokrvnog inspektora Clouseaua. 1951. i film 'Penny Points to Paradise' predstavljaju debitantsku Selllersovu ulogu nakon čega se on nezaustavljivo usredotočuje na karijeru komičara.

Rani ugled steče filmovima poput 'The Ladykillers' (1955), 'I'm All Right, Jack' (1959) kojim stječe međunarodni zvijezda-status, pa 'The Mouse That Roared' (1959) koji se posebno dopada Amerikancima. 1962. će snimiti odlična/kultna dva: 'Waltz of the Toreadors' i 'Lolita' (o Loliti se da raspravljati; na tragu filmskih praktičara kojima je jedna od omiljenih filmskih rasprava, čija je Lolita najbolja).

Kubricka je upoznao u velikom stilu, od njega je u otišao u još većem, Oscar nominiranom stilu — 1964. snimaju omiljenog 'Dr. Strangelove', gdje Sellers igra čak tri uloge, i to posebno dodane i napisane za njega, za vrijeme samog snimanja. Zaključak: čak se i nedodirljivi (prolupali) Kubrick može impresionirati (a možda je ovaj samo bio luđi od njega).

Nakon dobre suradnje s jednim, dolazi još bolja suradnja s drugim redateljem. On je Blake Edwards, a projekt jedini Pink Panther. Zajedno su snimili pet filmova, dok je zadnji šesti, Edwards složio koristeći stare montažne materijale sa Sellersom. To su: 'Pink Panther', 'A Shot in the Dark' (oba 1964), 'The Return of the Pink Panther' (1974), 'The Pink Panther Strikes Again' (1976), 'Revenge of the Pink Panther' (1978), te napokon posthumni 'Trail of the Pink Panther' (1982).

Edwards je dalje nastavio sam kopati po svojoj uspješnici, ali to nije vrijedno spomena.
No, snimili su oni još jedan zajednički projekt – 'The Party' (1968), duhoviti slapstick kojeg se sigurno mnogi sjećaju. Još jedan film po kojem je Sellers htio biti zapamćen jest 'Being There' (naš romantičan prijevod je 'Dobro došli, gospodine Chance'), iz 1979. koji mu također donosi nominaciju za Oscara (odnosi mu je Dustin Hoffman, 'Kramer vs. Kramer'), a koji je on pripremao od 1972. kad pročitaše istoimenu knjigu Jerzyja Kosinskog.

Godinu poslije umire, srčani udar.
Netom prije završava svoj posljednji film 'The Fiendish Plot of Dr. Fu Manchu' koji se ispostavlja kao potpuni flop.

Rezimirajmo još jednom: Nenadmašna skladba, jedan od jazz vrhunaca, virtuozno napisana i izvedena — 'Pink Panther' autora značajnog jazzera Henryja Mancinija, duhovita ružičasta animacija Friza Frelenga, te lik inspektora Clouseaua svakako su najprepoznatljivija ikonografija života i djela Petera Sellersa, koja danas zauzima važno mjesto opće kulture.