James Cagney

Jednako upečatljiv i karizmatičan u cipelama nasilnika kao i u onim plesnim, James Cagney je svojim likom i djelom zaslužio mjesto među velikanima.

Glumac čije je ime i danas u filmskim analima ostalo sinonim za 'tough guy' uloge i sve one 'hard boiled' poze i u privatnom je životu bio poznat kao macho. Unatoč irsko-norveškim korijenima, zahvaljujući odrastanju u većinskom židovskom kvartu u New Yorku (rođen 17. srpnja 1899), naučio je govoriti yiddish, a od vlastitog je oca nasljedio ljubav prema hrvanju i amaterskom boksu. Kao mladić je bio poznat kao izdržljiv i žilav borac, no majka ga je, budući da je obitelj bila brojna, a on drugo od petero djece, poticala da nastavi obrazovanje.

Upisao je umjetnost na Columbia Universityu gdje je naučio nešto o javnim nastupima, da bi se, baš kao i mnogi iz njegovog kvarta, bavio statiranjem u dramama koje su snimane po newyorkškim ulicama. Nakon što mu je otac umro u jesen 1918. godine, morao je napustiti studij te je počeo raditi u trgovini. To se i nije pokazalo kao loš izbor jer se sprijateljio s jednim od prodavača koji je ranije nastupao u vodviljima. Od njega je saznao informaciju da je raspisana audicija za mjuzikl 'Every Sailor', pa se prijavio i na kraju dobio ulogu.

Iako nije znao ni pjevati ni plesati, a nije ni nešto posebno izgledao, svoje su učinili njegov reski glas, prodorne oči, samouvjereno držanje i sposobnost da svojim egom naprosto ispuni cijelu prostoriju. Na Broadwayu i u vodvilju ostaje do 1929. kada Hollywood (još se 1922. oženio kazališnom plesačicom Frances Willard Vernon) kreće u eksploataciju njegovog macho imidža. Najprije je snimio nekoliko malih filmova za Warner Bros da bi 1931. najširu publiku filmom 'Public Enemy' (1931) osvojio ulogom drskog imigranta, Toma Powersa.

O sveopćem uspjehu, osim famozne scene gdje Cagney baca grejp u lice Mae Clark (neki kažu kajganu:) najbolje svjedoče brojke tj. podatak da je ovaj naslov bio među prvim niskobudžetnijima koji će uspjeti zgrnuti milijune dolara. Upečatljivost njegove glume ilustrira i studija koju su početkom tridesetih proveli američki sociolozi, strahujući da bi mnogi imigranti mogli, baš po uzoru na Cagneyeve uloge, odbaciti vrijednosti svojih roditelja. O kolikoj je frci riječ pokazuje i podatak da jei onodobni predjsednik Roosevelt pritiskao Warner Bros da imigranti ubuduće budu prikazivani kao ljudi koji žele uspjeti u SAD-u.

Tradiciju nasilnika, mafioza i gangstera nastavlja i u filmovima 'Taxi' (1932), 'Angels With Dirty Faces' (1938) te 'The Roaring Twenties' (1939), no s vremenom postaje nezadovoljan tipskim jednoličnim ulogama te se okreće svojoj staroj ljubavi – mjuziklu. Uloga Georgea M. Cohena u 'Yankee Doodle Dandy' (1941) donosi mu Oscara, a svoje sposobnosti iskušava i u shakespeareijanskim dramama i satirama ('One, two, three', 1961). Okušao se također i u ulozi redatelja na filmu 'Short Cut to Hell' (1957) - film nije doživio veći komercijalni uspjeh, a svoj je famozni glas poklonio i tv-specijalu 'Ballad of Smokey the Bear' (1966).

Sa scene se povlači sredinom sedamdesetih, ponajviše jer ga muče zdravstveni problemi – dijabetes i teškoće s cirkulacijom, no nekoliko godina prije smrti je ipak pristao uprizoriti malu, ali hvaljenu ulogu u filmu 'Ragtime' (1981) Milosa Formana. Nakon što je 30. ožujka 1986. umro od srčanog udara na svojoj farmi, uz voljenu suprugu Frances s kojom je proveo 64 godine, posmrtni mu je govor održao dugogodišnji prijatelj Ronald Reagan.

Od zanimljivih podataka istaknut ćemo da je Jimmy bio član tzv. Irske mafije koja je ime dobila zahvaljujući tjednim susretima i prijateljevanju Pata O'Briena, Georgea Rafta, Spencera Tracya, Franka Morgana i još nekolicine. Iako se nije radilo o genuine mafiji nego hrpi Iraca, neki podaci insinuiraju da je prava mafija (koja se na vrhuncu njegove popularnosti često znala umiješati u poslove Hollywooda) Cagneya čak namjeravala ubiti a da je cijelu stvar spriječio njegov dobri prijatelj George Raft.