Sam Rockwell

'Nemam nikakvih vještina. Nema toga što ja znam raditi, tako da sam presretan što sam glumac. Inače bih bio sjeban. Zaista sam sretan što ovo radim.'

Rečenica u leadu je Rockwellov odgovor na pitanje – što biste radili da ne glumite. Iako je dao naslutiti koliko mu je gluma krucijalna u životu, Samu Rockwellu sudbinu je ipak zapečatila činjenica da se rodio u glumačkoj obitelji – glumom su mu se bavili i majka i otac, a djed s majčine strane je bio teatrolog. Usprkos činjenici da mu se roditelji razvode dok je imao samo pet godina, (nakon čega s ocem seli u San Francisco, a s majkom provodi samo ljeto), prvu ulogu dobiva u majčinoj predstavi s nepunih desetak.

Odrastanje su mu obilježile svađe između roditelja, ali i majčin nekonvencionalni, pomalo hipijevski način života u kojem su droga i seks imali prilično veliku ulogu (u intervjuima često navodi da mu je u to vrijeme otac bio i majka, dok je majčino ponašanje gotovo pa identično Warholovim filmovima). Kako je od malih nogu stremio sceni, pohađao je srednju školu J. E. McAteera, a u tom mu se razdoblju ukazala prva velika prilika – uloga u tv filmu 'Clownhouse' (1988) u režiji Francisa Forda Coppole.

Nakon završene srednje škole, Sam seli u New York te pune dvije godine uzima privatne satove na glumačkom studiju Williama Espera. U tom periodu glumi u mnoštvu tv serijala i filmova tipa 'Over the Limit' (1990), ali i predstava, radeći danju svakakve poslove kojima se uzdržavao. Kasnije će ta razna glumačka iskustva sumirati riječima: 'Draži mi je film od televizije, no ipak najviše od svega volim kazalište. Cijeli filmski proces je toliko iscrpljujuć, po 18 sati snimanja dnevno, jednostavno izgoriš'.

Presudna točka u njegovoj karijeri bila je suradnja s nezavisnim redateljima tipa Alexandrea Rockwella i Toma DiCilla iz koje su nastali naslovi tipa 'Last Exit to Brooklyn' (1989), 'In The Soup' (1992) i 'Box of Moonlight' (1996). Upravo je na tim projektima razvijao svoju svestranost, kompleksnost i nevjerojatnu, gotovo kameleonsku sposobnost metamorfoze, profilirao se u različitim ulogama, te skupljao bodove kod istančanih ljubitelja sedme umjetnosti. Mogućnost improvizacije koja je uvijek postojala kod komedija mu se jako dopala, tako da se nakon svojevrsnog etabliranja prihvatio mnogih humorističnih uloga ('Galaxy Quest', 'Charlie's Angels') od kojih je najzapaženije bilo utjelovljenje pjevača u filmu 'Safe Men' (1998).

Mainstreamovska ga publika mogla upoznati  u filmovima 'A Midsummer Night's Dream' (1999) gdje je stao u cipele Francisa Flutea, ali i u 'The Green Mile' (1999)gdje je ulogom Wild Billa, rasista i pedofila, pokazao koliko je široka lepeza njegovih mogućnosti i potencijala. Važnu ulogu u usponu njegove karijere odigrao je i George Clooney s kojim je prvi put surađivao na filmu 'Welcome to Collinwood' (2002), da bi se Clooney kada su mu ponudili ulogu u 'Confessions of a Dangerous Mind' (2002)osobno založio da i Sam dobije ulogu.

Da ga velike stvari tek čekaju svjedoče i pohvale koje je primio za ulogu Zaphoda Beeblebroxa u novom hitu 'Hitchhiker's Guide to Galaxy', ali i brojne ponude koje su uslijedile tom naslovu.

Od juicy ćemo podataka spomenuti da Rockwell svoje lajne snima na kasete, i to vrlo monotonim glasom, a tek kasnije, dok prouči karakter lika odlučuje koji će naglasak koristiti. Među bizarnijim su mu priznanjima činjenice da je 'Raging Bulla' gledao nekih pedesetak puta, a jedno je vrijeme (čak godinu dana, kako sam kaže) želio biti Talijan. Priznaje da bi najviše od svega želio biti karakterni glumac, iako se ne bi ljutio da ima brdo love, pljuje po Leonardu DiCapriu (smatra da je prerano postao slavan), a najviše mrzi kad ljudi potjenjuju ljude poput Billa Murraya i Jamesa Belushia samo jer glume u komedijama.