Spike Jonze

Biti John Malkovich! Adaptacija! Sonic Youth! Praise You! Christopher Walken! Kim Gordon! David Fincher! Jackass! Human Nature! Torrance Community Dance Group!

Malo je redatelja za koje s punim pravom možemo reći da su svojim pojavljivanjem u šoubizu zauvijek promijenili lice filmske industrije. Jedan je od takvih likova Spike Jonze iliti Adam Spiegel, danas 36-godišnjak rođen u gradiću dogvilska prefiksa, Rockville, u američkoj državi Maryland koju najbolje poznajemo iz malder-skalijevskih Dosjeja.

Kao i svaki drugi buntovniji klinac, još u srednjoj školi pali se na skejtanje i bicikle, pa tako upoznaje dvojac zadužen za izdavanje Freestylin'a, popularnog BMX časopisa. Njima se, naravno, priključio u Los Angelesu odmah po završetku srednje škole, pa počinje plodnu suradnju zasnovanu na izdavanju još jednog, doduše propalog časopisa 'Dirt' namijenjenog dečkima (uzor: Sassy, tinejdžerski časopis za cure), osnivanju firme 'Girl Skateboards' i fotografirajući skejtere.

Fotografija i video donijeli su mu i prvi angažman na kratkom filmu 'How They Get There', kojeg je režirao skupa s Markom Gonzalesom (pogledaj ga ovdje), no već 1992. Jonze radi svoj veliki proboj na emtivijevska platna, su-režirajući Sonic Youthov '100 %' koji je radila Tamra Davis, žena jednog od Beastie Boysa s kojima već par godina kasnije mister Spike ulijeće u vrh video produkcije ez vi nou it.

Već sljedeće godine odlučuje se proslaviti kao glumac, što i nije baš lako ako vas dopadne zadatak da odglumite lika pod imenom 'Teenage Drug Customer’ u filmu 'My Crazy Life' (1993.), Allison Anders. Odlučivši svoj filmski proboj ipak ostaviti za kasnije, Jonze se posvećuje režiranju spotova, a nakon odličnoga videa za zvjerske momke 'Sabotage', čini se da su mu sva vrata širom otvorena.

U sljedećih će 10-ak godina tako napraviti 50-ak spotova za The Breederse, Weezer, Elasticu, REM, Daft Punk, Seana Lennona, Chemical Brotherse, Bjork, Yeah Yeah Yeahs, Fatboy Slima..., za koje će redovno osvajati najprestižnije nagrade i postati popularan kao redatelj s najzabavnijim ('Praise You'), najkonceptualnijim ('Sabotage') ili pak najčudnijim ('Da Funk') spotovima.

U to vrijeme Jonze još radi svoje komercijane projekte pod okriljem Satellite Filmsa, a 1997. potpisuje ugovor s Propagandom koja će postati zadužena za njegove shortove i dugometražne filmove. Te iste godine Spike, iliti čovjek koji uvijek uspijeva upoznati najzanimljivije ljude na svijetu, glumi minimalnu ulogu u Fincherovoj 'Igri', ali i ne zaboravlja da bi i sam mogao zasjesti na tron najredatelja na svijetu, pa zato na Sundanceu 1998. skrina svoj 30-minutni teksaški rodeo dokumentarni film 'Amarillo by Morning', radi kao snimatelj na anagžiranom dokumentarcu 'Free Tibet' te s Georgom Cloonyjem, Ice Cubeom i Markom Wahlbergom glumi u zaljevskoratnom filmu 'Three Kings'.

Iako se iz svega ovoga može steći dojam da Jonze: a) upoznaje fora ljude, pa s njima radi štogod; b) potpuno je šizofren i bitno mu je samo biti u blizini filmskoga seta radeći štogod ili c) želi snimati dokumentarce, spotove i reklame, biti skejter, glumiti male uloge i oženiti se kćerkom nekog poznatog redatelja, Jonze već 1999. godine izlazi na svjetlo dana kao redatelj ultrazačudnog filma 'Biti John Malkovich', utalivši se sa svojim budućim scenaristom Charlijem Kaufmanom.

Nominacija za Oscara i osvajanje gomile nezavisnih i zavisnih filmskih nagrada bila je, dakle, samo početak velikoga plana. Iste godine svezao je čvor sa Sofijom Coppolom, koja će mu prije, nakon ili tijekom razvoda za 4 godine braka posvetiti lik zaposlenog fotografa Johna u svojem hitu ‘Lost in Translation’ (2003.), a već sljedeće godine ponovno ubada u sridu serijalom 'Jackass' koji producira i nadopunjuje svojim scenarističkim zamislima (egzibicionizam iz spota 'Praise You' urodio plodom).

Te iste godine dao nam je naslutiti što misli o republikancima svojim 13-minutnim promospotom za Ala Gorea, godinu kasnije producirao je prvijenac svojega frenda Michela Gondryja 'Ljudska priroda' skupa sa svojim i Gondyjevim scenaristom Kaufmanom, i opet ne zaboravljajući da bi se i sam trebao pozabaviti problematičnim 'drugim' dugometražnim. 2002. godine eto nam 'Adaptacije', u kojoj glavne uloge daje svojem bratiću Nicholasu Cageu, a bez obziora na nepotizam zaslužuje i drugu nominaciju za Osacara te još mnogo istih za sve ostale važne nagrade. Iako 'Adaptacija' nije zaradila baš previše novca, Jonze je sve to nadoknadio filmskom varijantom 'Jackassa' koja je utržila oko 60 milijuna dolara, a snimljena je za oko 60 puta manje financija.

No, to, naravno, nije sve, jer trivijalnih podataka o Jonzeovu geniju ima koliko hoćete. Jedan od njih kaže da su Karen O iz Yeah Yeah Yeahs i Spike već neko vrijeme u sretnoj vezi, a drugi se, primjerice, ipak bave filmskim tračevima. Kao što je onaj o odbijanju projekta 'Vodič kroz galaksiju za autostopere', kojeg je zato predložio britanskoj produkciji 'Hammer and Tongs'. No, najzabavbnije se priče ipak mogu čuti oko Jonzeove najranije filmske faze u kojoj je snimio mnogo shortova i dokumentaraca (skejterska tematika), ali i onih kojima se bavio malo kasnije, kao što je npr., 'Torrance Rises' o putovanju svoje fikcionalne 'Torrance Community Dance Group' na dodjelu MTV nagrada ili 'What's Up Fatlip?' o suradnji Fatlipa i Spikea tijekom snimanja spota.

Mi, naravno, očekujemo sljedeći Spikeov korak, a je li u planu horor sa Kaufmanom ili nešto drugo, nije oglavu.