Nick Park

Uvijek ste se pitali kako bi vaš život izgledao da su vas roditelji poticali u vašim artističkim pokušajima - evo jedan idiličan primjer...

Nick se zainteresirao za animaciju još u osnovnoj školi, crtajući razne duhovite pričice za vrijeme dosadnog sata engleskog jezika. Zahvaljujući potpori roditelja i učitelja koji su u dječaku odmah prepoznali vrlo nadarenog crtača, nije kao i mnogi drugi odustao radi 'ozbiljnih' ili 'pametnijih' stvari u životu. Sa dvanaest godina sve bilježnice su mu pune raznoraznih crtkarija, a stvar koja ga sve više zaokuplja jest na koji način sve te likove dovesti u život.

U to vrijeme okupirali su ga crtići Raya Harryhausena, a trenutak koji je sve pokrenuo se desio kada je na televiziji pogledao dokumentarac o Waltu Disneyu i shvatio da za dobar početak treba imati dobar lik (na primjer mišji). Isti čas se bacio na crtanje i stvorio svojeg prvog crtanog glumca - Štakora Waltera, ali problem njegovog oživljavanja još uvijek nije riješio. Srećom, opet mu u pomoć priskaču savršeni roditelji, otac koji se bavio fotografijom objasnio mu je osnovne principe animiranja, a majka mu je s tavana spustila staru Standard-8 kameru sa single frame gumbom i... prva produkcija je spremna!!!

Sa navršenih trinaest godina završava animirani debi Štakorka, na stranicama jeftinog blokića naš Walter šeće ulicom, pije jabukovaču i pada na pod. Nije baš neko remek djelo, ali nakon tjedan dana teškog rada povijest je stvorena. Nažalost povijest koju nitko nije vidio jer, koliko god to nevjerojatno zvučalo, film nikada nije došao nazad iz laboratorija u koji ga je poslao na razvijanje!? Uporan kakav jest nije se dao smesti tom nesrećom već je brže bolje sjeo i snimio novi dvominutni crtić 'Rat and the Beanstalk', ovaj put mu je trebao samo jedan dan.

Kroz cijelu srednju školu neumorno je snimao u improviziranom tavanskom studiju i usavršavao raznorazne tehnike, a jedan od filmova mu je čak doživio i BBC premijeru. Kroz umjetnički college eksperimentira sa raznim medijima, a animacija mu postaje samo hobi iz straha da od toga nikada neće biti kruha. Da bi ga vratili na pravi put, u priču opet uskaču genijalni roditelji i nagovaraju ga da upiše Studij umjetnosti i dizajna u Sheffieldu, smjer animacija, ah - gdje bi svijet bio da je više ovakvih roditelja...

Uz dva nedovršena stop motion filma, na faxu snima svoj prvi opaženiji film 'Jack and the Beanstalk' animiran kredom na crnoj ploči. Zahvaljujući njemu upisuje filmsku školu kraj Londona gdje jedan dan, ne sluteći ništa, odlazi na predavanje Petera Lorda and Davida Sproxtona. Nakon predavanja im pokazuje svoje uradke koji iznenađujuće impresioniraju ovu dvojicu te mu nedugo zatim nude posao u svom Bristolskom studiju, poznatijem kao 'Aardman Animations'.

Za Aardman producira nekoliko reklama, ali nastavlja rad na nikad završenom kratkom filmu 'A Grand Day Out' u kojem se po prvi put svijetu predstavljaju najpoznatiji glineni duo Wallace i Gromit. Film 1989. godine i završava te odmah postaje svjetska senzacija osvajanjem nagrade BAFTA i prvom u nizu nominacija za nagradu Američke Filmske Akademije. Oscara za taj film nije osvojio, 1991. najboljim kratkim animiranim filmom proglašen je 'Creature Comfort', ali to ga nije ni najmanje rastužilo, dapače skakao je od sreće jer je on, naime, autor i tog filma!!!

Nakon takvog debija nije više znao kuda bi od silnih ponuda velikih kuća, ali srećom umjetnost mu je bila uvijek ispred svega i odlučuje se za trajnu vjernost Aardmanu. Kako i ne bi kad je već tada imao gomilu ideja za nove zgode Wallacea i Gromita, 1993. završava polusatni komični triller 'The Wrong Trousers'. Uspjeh je filma je bio iznad svih njihovih najluđih snova, a šlag na tortu je osvajanje još jednog u nizu Oscara za najbolji kratki film. BBC ga isti čas angažira za još filmova o nespretnom detektivu i njegovom trezvenom psu, 'Close Shave' je prvi od filmova premijerno prikazan za Božić 1995; a vjerojatno je nepotrebno reći da je i taj osvojio Oscara.

2000. godine Nick Park završava prvi cjelovečernji film 'Chicken Run' na kojem su u Aardmanu radili punih pet godina, ali ono čemu se svi najviše veselimo i što već na vrhovima igala iščekujemo je idući W&G. 14. listopada 2005.  'Wallace and Gromit – Curse of the WereRabbit' doživjet će svjetsku premijeru i tada ćemo vidjeti je li vrijeme za još jednog Oscara ili se forma, ulaskom gigantskog Dreamworksa, ipak malo razvodnila.

Za kraj samo jedna zanimljivost - to je priča o krađi torbe sa originalnim figuricama Wallacea i Gromita na londonskom aerodromu. Umjesto da napravi nove, on i njegov staff su štampali postere kojima su tražili da se figurice vrate ili nikada više neće biti snimljen niti jedan film o ovoj dvojici. Dva dana kasnije torba je osvanula na njegovom kućnom pragu! Eto šta vam je autoritet...